Sara Gojić iz Doboja odlučila je potražiti svoju sestru, za koju porodica sumnja da je zajedno sa mnogim bebama oteta u Beogradu tokom devedesetih i data na usvajanje. Beba, rođena živa i zdrava, iznenada je preminula, a iza nje je ostala samo sumnjiva papirologija i afera koja posljednjih godina potresa čitavu Srbiju.

Majka Vladanka se iz uredne trudnoće porodila 23. septembra 1995. godine u akušerskoj bolnici Narodni front u Beogradu. Porođaj je prošao bez problema, a djevojčica je odvojena od majke uz obrazloženje da tako treba.

"Sljedećeg dana majka je otišla da vidi bebu, koju joj je pokazala medicinska sestra i poručila joj da će dijete dobiti kasnije i da ništa ne brine. Nakon nekog vremena tog 24. septembra u sobu je došla medicinska sestra i zatražila njenu zdravstvenu knjižicu, sve se to dogodilo oko 11 časova", priča nam Sara Gojić.

"U pola 12 doktorica je ušla u sobu i na brutalan način saopštila majci da je njena beba preminula. Majka je počela histerisati, da bi joj doktorica poručila da se smiri, da ima još porodilja ovdje, da treba da se spakuje i ode u drugu sobu. Odveli su je u neku malu sobicu gdje su joj dali injekcije, vjerovatno nekakve sedative da bi se majka smirila".

Majka se, priča Sara, kao kroz maglu sjeća da ju je neka medicinska sestra mazila po koso i govorila joj da je mlada i da će imati još djece.

"Otac je došao sa poklonima radujući se da posjeti majku i bebu, ali i njemu su saopštili da nešto nije u redu sa bebom. On se naravno izgubio od svog stresa. Kada je došao kod majke u sobu zajedno su plakali, nisu znali šta da rade. Otac je pričao tada sa nekim doktorom koji mu je rekao da je bebi jednostavno stalo srce i da nije mogla da preživi. Takođe, rekao je da sve te bebe kremiraju i sahranjuju na zajedničku grobnicu".

Roditelji nisu potpisali nikakve dokumente koji se obično potpisuju u slučaju smrti. Dokument o obduckiji su dobili tek nakon nekoliko mjeseci, ali bez pečata i ovjere, tek običan papir na kojem je pisalo da plućne komore nisu bile razvijene i da je to razlog smrti.

U to vrijeme živjeli su u Ljubljani i sa tim obdukcionim nalazom posjetili su ljekara u Sloveniji koji im je poručio da je to neozbiljan obdukcijski nalaz i da smatra kako to treba da se ponovi.

Mlade roditelje od tada progoni sumnja i krivnja što nisu reagovali drugačije i barem tražili da vide bebu. Sve je to trajalo do 2015. godine kada je Srbiju potresla afera otetih beba. Tada je i porodica Gojić otpočela potragu za svojom djevojčicom.

"Roditelji su odnijeli sve zahtjeve na adrese u Beogradu gdje su ustanovljene određene nepravilnosti. Postojao je jedinstveni matični broj koji ne može da se da nekome ko nema ime. Moja sestra je trebalo da se zove Maja, ali roditelji nažalost nisu stigli da joj daju ime. Međutim, upisan je nekakav matični broj, kako ga roditelji nestalih beba nazivaju, sintetički, da bi ga iskoristili za nešto. Provjeravali smo ga u bazi podataka, on ne postoji. U izvodu matične knjige umrlih stoji da je dijete muško, s tim da je upisano da je beba prije umrla nego se rodila".

U matičnoj knjizi umrlih dijete je upisano 18. oktobra, dok je u matičnu knjigu rođenih upisano 23. oktobra 1995. godine. I tu nije kraj nepravilnostima koje su otvorile sumnju.

"Javno komunalne pogrebne usluge Beograd su nam doznačile da je dijete pod tim prezimenom Gojić, preminulo 24.09.1995. godine u Narodnom Frontu Beograd, međutim, ne postoje nikakvi podaci o sahrani bebe na tom groblju gdje je navodno trebalo biti sahranjeno. Takođe, u nalazu obdukcije stoji da je prijevremeno rođena beba, što apsolutno nije istina".

Sara je imala dvije sestre koje su oboljele od rijetke i fatalne bolesti Sanfilippo sindroma. Nažalost, mlađu sestru je izgubila prije tri godine, a roditelju su i tada smatrali da  da razlog smrti bebe nije takva bolest, međutim, genetičari u inostranstvu su rekli da to apsolutno nije moguće, što su oni i sami kasnije shvatili.

"Ja vjerujem da ću pronaći svoju sestru. Voljela bih da mi se jave sve djevojke rođene 1995. godine koje sumnjaju ili znaj da su usvojene. Ja sam objavila svoje fotografije i tekst o potrazi na tri jezika. Uradila sam i DNK analizu, ona je vrlo popularna u svijetu, što znači ako je moja sestra možda uradila taj DNK postoji mogućnost da se poklope".