U osmoj deceniji Stojan Ristić iz Boljanića se ne odvaja od traktora. Iako gazi 76. i danas sa tri godine mlađom suprugom obrađuje 130 dunuma zemlje. Ponosan je na model traktora iz 1984. s kojim i danas radi.
„Orao, vuk'o šumu, šljunak, najviše se šljunak vuk'o dok je svijet izgrađivao Boljanić, tad se šljunak vozio svaki dan po 7 - 8 do 10 prikolica, ručno se tovario“, priča nam Stojan Ristić iz Boljanića.
Traktori su, priča Stojan, zamijenili volove i olakšali posao, U selu ih je oko 200. Kod zaljubljenika su u garaži po dva, tri modela.
„1978. godište mi je najstariji traktor, tu je jedan, pa imamo jedan 1981, imamo jedan 1990. Ima velike razlike imamo, mali lakše poslove obavlja –sjetva, prskanje i tako, dok ovi veliki više po šumi tegle, tešku zemlju oru, freze nose teške, drljače“, pojašnjava Zoran Panić iz Boljanića.
Gleda se, kažu ljubitelji ove radne mašine, i snaga. Važna je i godina proizvodnje.
„Sve se ide po konjima, sad ima starijih traktora, jačih konjskih snaga, ima mlađih ,sve zavisi. Po meni su bolje starije serije traktora zato što je bolji kvalitet mašine, svega toga“, navodi Predrag Ristić.
A stare traktoriste raduje što imaju nasljednike. Očevi im prenose ljubav pa se nerijetko od osme godine sjeda u kabinu.
„U startu je bilo teško, ćaća 'ušalta' u brzinu pa vozi polako samo upravljaš pa onda s godine na godinu šaltaš brzine“, rekao je Vladan Đurić iz Boljanića.
„Uvijek kad je on išao raditi neke poljoprivredne poslove, šumu ja sam išao sa njim, jer to volim“, kaže nam Jovan Grujičić.
Za njih je kažu, uvijek sezona. Od mjeseca zavisi šta se radi, sjetva, žetva, ili priprema ogreva. Ljeti, kada su aktuelne kosidbe, priznaju da je najteže.
