Mnogi Srbi su u vječitoj dilemi - da li valja proslavljati krsnu slavu, iste godine kada je domaćin preminuo? Crkva ima jasan stav po pitanju ovog slučaja, a teolog i psiholog Darko Nikolić, razjasnio je dilemu.
- Ovo pitanje jeste stalna dilema i pokreće polemike i nedoumice. Naš narod ima različita mišljenja treba li slaviti ili ne prve godine nakon što je domaćin preminuo, međutim stav Crkve je potpuno jasan. Krsna slava se proslavlja u kontinuitetu i bez prestanka, pa i u slučaju smrti domaćina ili nekog od ukućana. Ona se proslavlja podjednako i u dobru i zlu, u blagostanju i radosti, pa i onda kada je porodica u žalosti. Shodno tome, ukućani treba da nastave da slave slavu i običaji proslavljanja krsne slave se ne mijenjaju. Samo se mijenja to da nam nedostaju najmiliji, ali i u tim slučajevima ne treba očajavati već se moliti za spasenje njihove duše i radovati ponovnom zajedničkom susretu u Carstvu Nebeskom.
Članovi porodice treba da odu u crkvu na jutarnju molitvu
- Na dan slave, najprije nasljednik, a po mogućnosti i ostali članovi porodice, trebalo bi da prvo odu na liturgijsko sabranje odnosno na službu u crkvu, na mjesto gdje će se pomoliti za zdravlje i napredak porodice, a isto tako i za preminulog domaćina, da ih se sjećamo, pominjemo i molimo za spasenje njihovih duša. Poslije se molitvena uspomena na našeg zaštitnika nastavlja u domu uz slavski kolač, žito, vino i svijeću koje je prethodno sveštenik osveštao čitajući molitve i pominjući one koje slave, ali i naše pretke koji su slavili i od kojih smo naslijedili krsnu slavu. To se naročito vidi iz molitve kojom se osvećuje slavsko žito. Sveštenik moli Gospoda da blagoslovi raznovrsne plodove (žito i plodove koji se u njemu nalaze) i osveti one koji ih budu jeli, jer su svečari prinijeli ovo u slavu Njegovu odnosno slavu Božiju, a u čast svetoga kojeg tog dana proslavljamo, i za spomen onih koji su preminuli u blagočestivoj vjeri (misleći se na naše pretke i srodnike) koji su nam slavu predali.
Slavski kolač, vino i žito su obavezni
- Zaključak je da i poslije smrti domaćina, ukućani nastavljaju da proslavljaju zaštitnika uz slavski hljeb, žito, vino i svijeću, i u tom pogledu apsolutno nema nikakvih promjena.
"Članovi porodice treba da se dogovore da li će proslaviti slavu u krugu porodice"
- Članovi porodice treba da se dogovore da li će proslaviti slavu u krugu porodice, ali neće pogriješiti i ukoliko to bude i sa gostima koji su inače dolazili. Podrazumijeva se da je slava prilika da se najdraži okupe i da je to mjesto koje ima za cilj skup i zajednicu koja treba molitveno da proslavlja svetitelja koji se tog dana slavi te je potrebno uzdržavati se od pretjeranog pića i nepriličnih razgovora, koji ionako ne priliče svetinji slave, a posebno kada je porodica koja slavi u žalosti. To je prilika da se gosti zajedno sa domaćinima sjete, pomenu i evociraju uspomene na doskorašnjeg domaćina.
Da li treba skidati crninu na dan slave?
- Crnina nije samo izraz žalosti onoga koji je nosi, već je i znak ostalima sa kojima dolazi u dodir, da ponašanjem ne povređuju osjećanja ožalošćenih. Svako ko ima potrebu da i na ovaj način iskaže bol i tugu, nema potrebe da zbog dana slave i gostiju skida crninu. Bitno je da radimo onako kako se mi osjećamo. Neko će nam reći da treba ili ne treba da nosimo crninu, kao i koliko dugo, ali treba poštovati svačiji bol i tugu, na kraju krajeva nismo svi isti i nemamo svi iste kapacitete da se izborimo sa gubitnom drage osobe.
