Srpska pravoslavna crkva i vjernici obilježavaju sutra, osmog maja i drugog dana Đurđevdana, praznik svetog Marka, pisca jednog od četiri jevanđelja. Praznik je u narodu poznat kao Markovdan.
Ko je bio sveti Marko kojem je posvećen Markovdan? Marko je bio pomoćnik apostola Petra, koji ga je u svojoj prvoj poslanici nazvao svojim sinom po duhu, a kada su se zatekli u Rimu, Marka su vjernici zamolili da napiše ponešto o spasonosnom propovijedanju Isusa Hrista. Tako i nastade jevanđelje - za koje je apostol Petar, jedan od prvih 12 Hristovih učenika, posvjedočio da je istina.
Petar je Marka postavio za episkopa i poslao ga u Misir da propovijeda, gdje je ovaj uspio da posije sjeme hrišćanstva. Svoje propovijedi nastavio je u Aleksandriji, gdje je i zasnovao hrišćansku crkvu. Cjelokupan njegov rad i trud praćeni su i veliki čudima. Nakon dvije godine odsustva iz Aleksandrije, Marko se vratio na opštu radost tamošnjih hrišćana, čiji se broj povećavao, ali su ga tada uhvatili nevjernici, vezali ga i vukli po kaldrmi vičući: "Povucimo vola u obor".
Teško povrijeđenog, krvavog i iscrpljenoh utamničili su ga, ali upravo u tom mraku javio mu se anđeo koji ha je hrabrio i krijepio. Potom mu se projavio i sam Isus Hrist uz reči: "Mir Tebi, Marko, jevanđeliste moj", a Marko mu je odgovorio: "Mir i tebi, gospode moj Isuse Hriste". Neznabožci su sutradan izvukli Marka iz tamnice, te ga ponovo vukli po ulicama i ponovo urlali: "Povucimo vola u obor".
Iznuren i izmožden, Marko je izustio: "U ruke tvoje, Gospode, predajem duh moj", te umro, 68. godine u Aleksandriji. Danas se sarkofag svetog Marka nalazi se u Veneciji u crkvi posvećenoj ovom jevanđelisti.
Kada su običaji u pitanju, Srbi vjeruju da svi oni koji su Đurđevdan proveli ležeći i odmarajući, što znači da će ostatak godine biti dremljivi i bolešljivi, treba i na Markovdan da odspavaju, jer će se tako izbaviti od pospanosti i bolesti.
Cijeli ovaj dan smatra se blagim danom predviđenim za odmor, a u seoskim dijelovima Srbije poštuje se običaj da se ne radi ništa na njivama, kako ih ne bi stigla kazna u vidu oluja i gromova koje mogu da unište imanje.
Ovaj dan posebno su praznovali kovači vjerujući da bi im miševi izgrizli mehove ako bi tog dana radili.