.webp)
Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici sutra, 5. januara, obilježavaju Tucindan, praznik koji se proslavlja dva dana pred Božić. Tucindan je dobio ime po tome što se vijekovima na taj dan "tuklo" , tj. ubijalo sjekirom ili nožem jagnje ili prase za Božić.
Vjeruje se da se ovaj običaj vjerovatno zadržao još iz paganskih, mnogobožačkih vremena i bio je u vezi sa prinošenjem žrtve. Vremenom, crkva ga je prihvatila i blagoslovila, jer poslije Božićnog posta, dugog šest sedmica, sa mrazevima i zimom koja je u ove dane obično najjača, jaka hrana dobro dođe.
Za božićnu pečenicu se bira najljepše prase ili jagnje, mada neki pripremaju i ćurku ili kokošku.
Prema narodnom vjerovanju, od te pečenice zavise sreća i blagostanje kuće. Prase se namijeni znatno ranije i hrani posebnom hranom, odvojeno od ostalih.
Životinja treba da bude bijela, bez biljega i tjelesnih nedostatka. Peče se sutradan, na Badnji dan, a jede za Božić.
Postoje veoma važna vjerovanja i običaja za Tucindan:
1. Na Tucindan se ništa ne smije davati iz kuće, jer će onda i preko cijele godine stvari odlaziti iz doma. Misli se na novac. Taj dan jedino šta možete da uradite je da vratite sve dugove kako bi vam godina dobro prošla.
2. Na ovaj veliki praznik ne valja tući djecu, jer će cijele godine biti nevaljala i jer će im, vjeruje se - izaći čir na svakom mjestu gdje su udarena.
Ako nekoga i slučajno udarite, ili se ogriješite, taj mora brzo da izgovori: „Čiri, miri da imaš dvadesetčetiri“.
3. Od Tucindana počinje i spremanje kuće za Božić.
4. Prema vjerovanju, ništa se ne daje niti iznosi iz kuće, jer će onda i preko cijele godine stvari samo odlaziti iz tog domaćinstva. Ako imate neke dugove ili neizmirene račune, ovaj dan je pravo vrijeme da ih vratite.
U nekim krajevima, na Tucindan se ne večera za stolom nego na podu. Prvo se postavljaju so i bijeli luk, a onda hljeb, pasulj, kupus i ostala posna hrana. Za večerom domaćin mora biti okrenut ka istoku.
.webp)
.webp)
