Sveti Ilarion je rođen 291. godine u Tavati, mjestu u blizini Gaze (Palestina). On je jedan dio života proveo i na tlu današnje Dalmacije, a koji je ostao upamćen po svojoj borbi sa demonima.
Njegovi roditelji nisu bili vjernici, ali su ipak odlučili da ga pošalju u najbolje hrišćanske škole u Aleksandriji (Еgipat).
Ilarion je odmah poslije škole odlučio da se zamonaši i postane učenik Svetog Antonija. Nakon školovanja vratio se u selo u blizini Gaze kako bi širio vjeru. Prema predanjima, redovno se susretao sa demonima koje je molitvom i krsnim znamenjem uvijek uspješno gonio od sebe.
Ilarion je zbog demona padao u komu, a ponekad je danima znao da bude odsutan duhom, gledajući u jednu tačku. Narodu je bio poznat kao učitelj i čudotvorac, a uvažavali su ga kako hrišćani, tako i nevjernici. Ilarion je, međutim, uvijek bežao od zahvalnosti i pohvala uz riječi: Teško meni, primih na zemlji platu svoju.
Zbog toga se nikada nije dugo zadržavao na jednom mjestu, već je od sela do sela bježao od ljudi kako bi se osamio u svojim mislima sa Bogom. Živio je u Misiru, u Siciliji, Dalmaciji i napokon na Kipru gdje je i preminuo oko 372. godine u 80. godini života.
