Jednom prilikom je Averkije ušao u idolski hram i polupao sve lažne idole. Gnjevni neznabošci spremali su mu linč. Prema predanju, tri mladića su se zaletjela ka njemu urlajući, u namjeri da ga ubiju, a tada je Averkije uspio da iz njih izgna demone, te su se oni tog momenta umirili i ozdravili.

Vidjevši taj prizor, neznabošci su izrazili svoje divljenje, te se 500 njih na licu mjesta krstilo.

Vremenom je cijeli Jerapolj primio hrišćansku vjeru, zahvaljujući mnogim čudima koje je Averkije izvodio. Vratio je vid slijepoj majci jednog gradskog zvaničnika, što je dodatno učvrstilo vjeru tamnošnjeg naroda u hrišćanstvo.

Kada je iscijelio nekog kneza od nečistog duha, ovaj je htio da mu pokloni deset kila zlata. Svetitelj ne primi zlato, nego pokaza knezu ječmeni hljeb i reče: Oni koji se hrane ovakvim hljebom gledaju na zlato kao na blato!

Na tragu ovog predanja vjernici danas imaju običaj da jedu ječmeni hljeb jer vjeruju da će tako bolje razumjeti mudre riječi Svetog Averkija i da će im to donijeti zdravlje i sreću.

Vidjevši mnogo naroda u mukama i bolestima, Averkije jednom prilikom kleknu na jednom mjestu i pomoli se Bogu, da Bog tu otvori toplu ljekovitu vodu, kako bi se svi nevoljni tu lečili i Boga proslavljali. I Bog otvori na tom mjestu izvor tople vode.

U starosti, Averkije je u Rimu prema predanju iscijelio carevu kćer koja je sišla s uma, te mu je car ponudio obilatu nagradu, na šta mu je svetac rekao: Nije potrebno bogatstvo onome ko hljeb i vodu smatra carskim objedom.

Hrist mu se nekoliko puta javljao. Prema njegovim uputstvima, propovjedao je Jevanđelje i po Siriji i Mesopotamiji. Umro je u Jerapolju krajem 2. vijeka.