Služen je parastos, prislužene svijeće i položeno cvijeće čime je obilježeno 28 godina od pogibije sedam srpskih civila iz Hranče, među kojima su bile tri žene.

Mještanin Dragomir Mitrović nestao je deset dana prije napada na Hranču i još nije pronađen.

Njega su muslimanski vojnici uhvatili dok je čuvao ovce i izgubio mu se svaki trag.

Na današnji dan 1992. godine muslimanske snage iz okolnih sela i Srebrenice upale su u selo Hranča sa više strana, ubijajući srpske civile kod njihovih kuća.

U Hranči, kao i ostalim selima oko Srebrenice i Bratunca, muslimanske formacije pobile su stanovnike koje su zatekle, opljačkale pokretnu imovinu, a kuće i ostalu nepokretnu imovinu popalile.

Preživjeli mještani pričaju da je napad počeo oko 15.30 časova, da je zapucalo i uz galamu i viku upali su u selo i ubijali sve redom vičući "Hvataj ih žive, štedi municiju".

Ubijeno je sedam mještana u dvorištima, a većina stanovnika uspjela je niz korito Glogovske riječice izvući se iz sela prema Bratuncu.

Hranča je opasana muslimanskim selima i napad na selo izveden je sa svih strana.

Milivoje Jokić, koji je na današnji dan izgubio oca Momčila, rekao je da je njegov otac poginuo braneći kuću.

- Ubijen je na 200 metara od kuće. Nije spasio ni kuću ni sebe. On je poginuo, a kuća je zapaljena. Niko nije odgovarao i izgubili smo nadu u pravdu i rad pravosuđa BiH, a smatram i da predstavnici Republike Srpske ne čine dovoljno da počinioci zločina nad srpskim narodom odgovaraju - istakao je Jokić.

Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila iz Bratunca Radojka Filipović naglasila je da su ovi grobovi jedina istina i pita gdje je pravda.

Ona je napomenula da su napadi izvođeni nekoliko dana na Zagone, Gornje Magašiće i Hranču, te podsjetila na stradanje Srba u Gornjim Magašićima gdje je ubijeno osam srpskih civila 20. jula 1992. godine, kao i na srpska stradanja u četiri sela na Petrovdan te godine i niz sela gdje je u jednom danu ubijano po 10 ili 20 pa do 50 i više mještana, a niko zbog toga nije odgovarao.

- Predmeti stoje u ladicama u Tužilaštvu BiH i nakon 28 godina od zločina i 24 godine od završetka rata. Neizvjesno je da li će optužnice ikada biti podignute, a kada dođu na red da li će biti preživjelih svjedoka da potvrde šta se dešavalo i ko je i kako počinio zločine. To je dokaz da u BiH nema pravde za Srbe - rekla je Filipovićeva.

Ona je istakla da su porodice ogorčene zbog rada pravosuđa BiH, selektivnog pristupa predmetima ratnih zločina i dijeljenja pravde jer godinama Tužilaštvo i Sud procesuiraju Srbe, a opstruišu podizanje optužnica i vođenje postupaka protiv počinilaca zločina nad Srbima.

To se, dodala je, može okarakterisati kao pravosudni teror nad porodicama srpskih žrtava koji traje više od dvije decenije.

Predsjednik bratunačke Boračke organizacije Zoran Gvozdenović izjavio je da je u Hranči počinjen masovni zločin nad nevinim crskim civilima jer su, od sedam poginulih na današnji dan prije 28 godina, bile tri žene.

- To je dokaz da je muslimanska strana imala namjeru i cilj da uništi sve što je srpsko. Sramota je i Haškog tribunala i pravosuđa BiH da za brojne masovne zločine nad Srbima u Podrinju niko nije odgovarao i to dovodi do daljeg nepovjerenja, jer bez pravde nema pomirenja - poručio je Gvozdenović.

Osim porodica nastradalih, cvijeće su položile i delegacije Boračke i Opštinske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila.