U pokolju u Sijekovcu, na kućnom pragu, pred očima Milje Zečević, ubijena su njena tri sina i suprug. Svirepa ubistva najvoljenijih starici su svaki dan u mislima. Srce su joj od tog dana okovali bol i tuga. A od tada je prošlo tačno 32 godine.
"Kako su htjeli tako su ih poubijali na moje oči. Šta ću vam drugo kazati, šta. Еno tamo pored onih vrata i tamo pored puta ja gledam oni njih tuku", priča nam Milja Zečević.
I sve to prije početka rata. Bio je to prvi masovni zločin koji su počinile regularne snage hrvatske vojske i paravojne muslimansko-hrvatske formacije. Samo tog dana, 26. marta 92, u Sijekovcu je ubijeno devet srpskih civila.
"Ja sam preživjela ovo stradanje. Bog me ostavio da svjedočim. Sve nas je manje. Godine prolaze, svjedoci umiru", kaže Jelica Zečević.
"Popalili selo, poklali narod sve ostalo šta je bilo kasnije veoma znamo deset logora u Brodu i masakr u Brodu koji je kasnije bio", kaže Velibor Vinčić.
Ovo mjesto je simbol zločina nad Srbima i početka rata u kojem su Srbi najveći stradalnici, poruka je to zvaničnika Srpske. Sjećanja su uvijek teška, ali ih prolazimo zajedno, poručio je predsjednik Milorad Dodik.
"Veoma je važno da Republika Srpska pokazuje svoj odnos prema svim događajima bez obzira koliko to dana u godini bilo uvijek moramo biti na ovakvim mjestima sa našim narodom, sa porodicama stradalih", poručio je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.
"To nas uči da nikome ne vjerujemo, da se držimo i da smo potpuno svjesni da se samo mi možemo izboriti za ravnopravnost svojih žrtava i sjećanje i pijetet prema njima", ističe predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić.
Sijekovac je sveto mjesto. I ta svetinja 32 godine čeka pravdu. Najmlađa žrtva svirepog zločina imala je 17, a najstarija 72 godine. U zločinačkom pohodu zapaljeno je 15 kuća i crkva. Narednih dana ubijeno je još 37 Srba iz ovog prigradskog brodskog naselja.
