Opredijelio se za stočarstvo i ratarstvo, a ima i sve neophodne mašine sa kojima obavlja i uslužne radove.

Iako su mu roditelji otišli u Švajcarsku 80-ih godina prošlog vijeka, Milan Stojanović nikada nije poželio da sembersku ravnicu zamijeni švajcarskim brežuljcima.

Ostao je na porodičnom imanju da sačuva ali i unaprijedi ono što je do sada stečeno.

"Imam svu mehanizaciju što je potrebno za jedno domaćinstvo. Pored obrade svog zemljišta radim i neke usluge sto se tiče sjetve ili vršenja pšenice ili kukuruza, tako da dodatno može da se zaradi", priča Milan dodajući da se za jedan dan može uraditi 10 do 12 hektara zemljišta.

Prije deset godina počeo se baviti storčarstvom, nabavio je ovce rase vintemberg, a bavi se i tovom junadi.

"Kapacitet je nekih 25 komada, nisam ništa proširivao, trenutno ne razmišljam o tome", priča ovaj vrijedni čovjek.

Kaže da računica zavisi od godine do godine, a najveću podršku u vođenju imanja ima u bratu koji živi pored njega, te se u sezoni kada ima najviše posla oslanjuju jedan na drugoga.