List navodi da je poslije 23 godine uspio da u sjedištu UN u Njujorku locira izgubljeni izvještaj, koji je u maju 1993. godine odnesen u sjedište CIA u Lengliju i u UN. 

Kao zvaničan dokument UN zaveden je pod brojem A/46/171 i S/2563, ali tek 2. juna 1995. godine, a podveden je pod "Opšta namjena" i nalazi se u sobi GA 57, u suterenu na uglu 46. ulice i Prve avenije u Njujorku. 

"Večernje novosti" pišu da je pune dvije godine papir "lutao" hodnicima zgrade na Ist Riveru i tako je, po svemu sudeći, bio nedostupan i haškim tužiocima u procesu koji su vodili protiv Nasera Orića i drugih. 

"Podaci iz ovog strašnog dokumenta nisu se našli ni u duskursu tužilaca u domaćim pravosuđima", navodi list. 

Donedavni ambasador Srbije pri Unesku Darko Tanasković rekao je da je kao specijalni izaslanik predsjednika SR Jugoslavije (SRJ) Dobrice Ćosića u sjedištu CIA u Lengliju predstavio u maju 1993. godine izvještaj Vlade SRJ o stradanju Srba Srednjeg Podrinja u prvoj godini rata u BiH. 

On je naveo da su dvojica visokih funkcionera CIA tada ocijenila da se, stručno posmatrano, radi o najkvalitetnije pripremljenom i obrađenom materijalu o žrtvama u sukobima na prostoru bivše Jugoslavije. 

Prema Tanaskovićevim riječima, istovremeno su mu saopštili i da ne treba da očekuje da podaci o zločinima muslimana proizvedu bilo kakav efekat u smislu mijenjanja slike o ratnoj stvarnosti u BiH, jer su "karte za ovu partiju već podijeljene, a srpske su prazne, bez aduta". 

Tanasković je naveo da su analitičari CIA sastanak završili riječima kako niko ne može znati kada, kojim povodom i u kakvom kontekstu bi mogli biti objelodanjeni i produktivno valorizovani ti podaci. 

On je istakao da je u Vašingtonu primljen na visokom nivou u Stejt departmentu i u Komitetu za spoljne poslove Senata, ali je savjetnica tadašnjeg američkog predsjednika Bila Klintona odbila susret uz obrazloženje da se ne može sastati sa njim zbog sankcija protiv SRJ. 

Tvorac izvještaja bio je tadašnji ekspert UN, a danas direktor Instituta za istraživanje srpskih stradanja u 20. vijeku Milivoje Ivanišević, a riječ je o svjedočanstvu nastalom prikupljanjem podataka od prognanih Srba na 25 otvorenih punktova. 

Ivanišević je rekao za "Večernje novosti" da je u julu 1992. godine prvi put otišao u Bratunac, koji je već tada 90 odsto bio u rukama muslimana, ali i 95 odsto teritorije Srebrenice, 60 odsto opštine Vlasenica i 50 odsto rejona Milića i isto toliko Zvornika. 

"Kao ekspert UN, odnosno urednik "Glasnika Uneska" za region, shvatio sam da treba dokumentovati razaranja srpskih sredina i popisati žrtve muslimanskih pohoda", naveo je Ivanišević. 

U tu svrhu, uz pomoć Beograda, otvoreno je 25 punktova u Srednjem Podrinju sa volonterima koji su popisivali stradanja, a kao rezultat tog rada, Ivanišević je u maju 1993. godine napravio dokument koji je sadržao imena i prezimena više od hiljadu ubijenih Srba. 

Popisano je svih 120 razorenih srpskih sela i sve kuće, pa i oteta stoka. 

Američki mirovni aktivista iz Bostona DŽered Izrael rekao je za "Večernje novosti" da je devedesetih godina u UN na zahtjev Amerikanaca mnoštvo ovakvih dokumenata označeno kao "tajna" i tako pohranjivano. 

On je međutim ukazao da je pravilo u takvom slučaju da se označi i u kojem se vremenskom periodu taj dokument može otkriti, što sa ovim izvještajem nije bio slučaj. 

"Papiri o stradanju Srba iz 1993. jednostavno su skrivani dvije godine, a onda pohranjeni među nevažnim svjedočanstvima, tako da ih čak ni moćni pretraživač Leksis-Neksis ne može registrovati", rekao je Izrael. 

Vladislav Jovanović, u to vrijeme šef diplomatije SRJ, ističe da je ambasador u UN Dragomir Đokić sigurno uručio dokument na pravu adresu generalnog sekretara i naglašava da je on i danas aktuelan i da ga treba objelodaniti dok se zna gdje je.