Nije nepoznanica da je posljednjih godina teže pronaći berače nego robu prodati na tržištu. Na domaćinstvu Gorana Jovančevića već poznata ekipa okupila se u isto vrijeme. Pedeset maraka po danu, pauza za doručak i ručak uz kafu, uslovi su na koje pristaju. Plaćanje bi moglo biti i veće, u tome su saglasni. Međutim, dobro dođe kao dodatni prihod tokom ljeta. Zato su neki od njih došli, čak iz Bjeljine.
Međutim, kada se od nadnice živi jedna nije dovoljna. Milorad to najbolje zna. Posao mu više nije težak, ali se teško se izboriti sa računima. Zato kada završi sa berbom jagoda, ide obavljati druge sezonske poslove. Osmu godinu za redom u berbu jagoda, na plantažu Jovančevića, dolazi i Fimka. Rad je, kaže,upola lakši, jer dok bere jagode, uživa u njihovom ukusu. Prošle godine, škole su u ovo vrijeme, zbog Korone, bile zatvorene. Na Goranovoj plantaži bilo je i mladih radnika, srdnjoškolaca, koji su slobodno vrijeme iskoristili kako bi zaradili džeparac. Ove godine ih nema. Pretpostavlja da su sada, kada su granice otvorene, otišli na primorje, gdje se sezonski radnici više plaćaju. Prošla godina, bila je bolja i što se prinosa jagoda tiče. Rano ljeto, koje nas je dočekalo već početkom maja, omelo je rod, ove sezonske voćke. Više o ovoj priči pogledajte u prilogu iz emisije Centar dana.
