Najmanje ih ima u stručnim službama, iako bi ih trebalo najviše. Službe socijalne zaštite imaju psihologe, pedagoge, ali nedostaje socijalnih radnika. Ispaštaju korisnici širom Srpske, jer nemaju jednak pristup i tretman.
"Uzmite da u Trebinju Bijeljini Banjalucu ne radi isti kadar iste poslove recimo hipotetički u Trebinju radi sociojalni radnik nasilje u porodici, u Bijeljini radi pedagog a u BL psiholog, mi sa različitim strukovnim studijama mislim da ne možemo krenuti u istu jer tako pristupanje tim žrtvama, tako da u konačnici stranke ne dobijaju isti tretman“, kaže Srđan Barolić, predsjednik UO saveza udruženja stružnih radnika socojalne djelatnosti.
Ako već svi rade sve, treba da prođu obuke i osposobe se za jednak pristup. Slične probleme ima i Srbija. Onima koji rade taj posao,saglasni su, treba obuka. Dodatni problem je i zabrana zapošljavanja, a problemi se usložnjavaju.
"Imate centara koji su veliki kojima nedostaje 7-8 stručnih radnika, opet ponavljam nažalost najviše socijalnih radnika nema novih prijema, a problema je desetak puta više u periodu nego prije 10-20 godina , tranzicija nizak standard su otvorili sve pandorine kutije“, kaže Ružica Jelisavac, Republički zavod za socijalnu zaštitu Srbije.
Došlo je do razaranja porodice, a zakonodavstvo nema jasan odgovor, kaže struka. Zato su stručni skupovi važni, za razmjenu iskustava, ali i kao pritisak na zakonodavce i one koji ih kontrolišu.
"Iskreno se nadamo da će naši predstavnici centra za socijalni rad prenijeti i saznati neka nova pozitivna iskustva od drugih kolega“, kaže Sanja Vulić, predsjednica Skupštine grada Doboja.
Promjena stava o sistemu socijalne zaštite je ono što se očekuju od predstavnika vlasti. Struka mora da uči. Vrijeme nije stalo sa završetkom studija, a nedostaje interes za usavršavanjem, što je priznaju radnici u socijalnoj zaštiti, njihova odgovornost.
