Od malih nogu postali ljudi. Rečenica koja najbolje opisuje djecu is sela Kozica u opštini Oštra Luka. U školi dobri đaci, a poslije nastave vrijedni radnici.
Posla ima, ali umora pričaju još uvijek ne. Sve poslove koje zahtijeva jedno domaćinstvo samostalno znaju da rade.
"Kad sam bio još mali, tad su me učili pa sad znam sve", govori nam Dragan Đaković i u dahu nastavlja:
"Pretežno vikendima vodim stoku na pašnjak, napajam i tako to".
Vremena se nađe i za igru, ali onu pravu. Okupe se, pa igraju fudbal, odbojku, ali dodaju prioritet je uvijek da se urade poslovi kod kuće i domaći zadatak.
"Pa svašta, hranimo životinje, unosimo drva kući i tako to. Igramo se fudbal, družimo se", kaže Boško Đaković.
"Dođemo u školu učimo, igramo se, igramo fudbal i družimo se poslije škole, kad imamo vremena. Pomažem nekad počistim kuću, sredim, ali nekad i napolju radim, gonim stoku na pašnjake i tako to", nadovezuje se Jovana Tvrtković.
Djeca za poželjeti. Tako o njima pričaju u Osnovnoj školi "Josif Pančić". Dodaju, nisu oni među onima kod kojih možete da vidite telefon u rukama. To su rijetki slučajevi. Oni su okupirani drugim obavezama.
"Kako su odgovorni, vrijedni, kulturni, zreliji od djece u gradu. Valjda zato što ih tako život, da tako kažem, tjera, poslije nastavnog procesa idu da pomažu roditeljima, jer sam rekao da se ovdje stanovništvo bavi stočarstvom i poljoprivredom", kaže Darko Tadić, direktor Osnovne škole "Josif Pančić" u Kozivci.
"Imali smo primjer jednog učenika dkoji je radio za drugog čovjeka. On poslije nastave ide kući i ide da čuva oko 30 krava i imao je svoju neku dnevnicu i sa 12 godina zarađivao", dodaje Tadić.
Ova djeca, mladi ljudi primjer su oni i starijim generacijima. Jedno je sigurno, radnu naviku stekli su od već od malih nogu, ali i osjećaj da jedni drugima treba da pomognu i budu podršku u svemu što život donosi.
