Pravoslavna crkva i vjernici slave Ivanjdan, rođenje svetog Jovana Krstitelja. Uz Hristovo i Bogorodičino, to je jedno od tri sveta rođenja koje praznuje crkva.
Sveti Jovan Krstitelj bio je jedan od proroka jevrejske sekte Nazarećana. Prema hrišćanskoj legendi, on je krstio Isusa Hrista u rijeci Jordan.
Srbi ga posebno poštuju i kao zaštitnika dvije vrlo važne ustanove – kumstva i pobratimstva.
Narodno praznovanje Ivanjdana potiče iz predhrišćanskog perioda, od ratarskog kulta u kojem se slavi sunce kada u vrijeme ljetnje dugodnevice isijava najveću snagu, kao i početak žetve.
Među nizom živopisnih običaja vezanih za taj dan posebno mjesto ima branje ljekovitih trava i pletenje vijenaca od ivanjskog cvijeća, praćeno pjesmom djevojaka.
U predvečerje toga dana, u mnogim slovenskim krajevima palile su se po brdima ivanjske vatre (kresovi) oko kojih se igralo i pjevalo.
Vjerovanja: Noć uoči Ivanjdana ima neobično jaku moć
U našem narodu postoji mnogo vjerovanja koja su povezana sa Ivanjdanom. Većina ima u sebi magijski cilj. Smatra se da noć uoči Ivanjdana ima neobično jaku moć, naročito iscjeliteljsku, koja sa prvim zracima izlazećeg Sunca nestane. Ali, ne nestane odmah sva podarena snaga, zadrži se i preko dana, uglavnom do samog podneva.
Vlasi i Srbi u Timočkoj krajini, čim svane Ivanjdan, odlaze na livadu i zarivaju glavu u rosnu travu da bi obezbijedili dobro zdravlje tokom cijele godine.
U prvi i posljednji zalogaj doručka treba huknuti i sačuvati ga do večeri, a onda zajedno sa ogledalcem i malo ivera staviti pod jastuk da bi se u snu pojavio lik suđenika, još jedno je od vjerovanja.
Desna ruka Jovana Krstitelja, kojom je krstio Gospoda, čuva se kao najveća relikvija u Cetinjskom manastiru.
Za praznik Ivanjdan se pletu vijenci od ivanjskog cvijeća koji podsjećaju mlade da razmišljaju o vjenčanju. Djevojke u vijence stavljaju crvenu ružu. Misli se da je Ivanjdan toliko veliki praznik da se sunce tri puta zaustavi tog dana.
Djevojački praznik
Ivanjdan se može nazvati i Djevojačkim praznikom jer je čitav niz rituala povjeren devojkama. U mnogim našim krajevima, noć uoči Ivanjdana djevojke pale ivandanjske vatre, beru cveće i trave, pevaju i pletu vence. Djevojke iz Gruže palile su s večeri živu vatru ili kres, a s vijencima ivandanjskog cvijeća celu noć su igrale i pevale.
Vjerovanje da se kroz vijence od upletene jovanove trave, na Ivanjdan, provlače i žene koje nemaju decu.
Potom se kupaju u rijeci da voda odnese urok, zli usud ili bolest. Ukoliko je žena imala nekoliko uzastopnih pobačaja, na dan Svetog Jovana posjećuje osobe koje nose ime Stana ili Stanka. Ako ih ima više, obilaze svaku kuću, uzimaju strukove trave iz vjenčića i prave svoj vijenac. Sa njim na glavi kupaju se u rijeci i vjeruju da će im sljedeća trudnoća uspjeti.
