Sve više ljudi poseže za antidepresivima i sedativima. Ono što je najgore, rade to na svoju ruku.
Granica između pomoći i zavisnosti postaje sve tanja, a mnogi nesvjesno ulaze u začarani krug. Počinje s jednom tabletom za smirenje, a završava s gubitkom kontrole nad vlastitim životom. Zavisnika je sve više.
Ovaj način liječenja biraju i osobe od 15 do 97 godina. Kad se emocije potiskuju lijekovima umjesto da se s njima suočimo, cijena može biti previsoka.
"Zavisnost nastaje kada se sredstvima kojima rješavamo depresiju, medikamentima, terapijom koja je od doktora propisana i koja ima svoj efekat, kad mi zapravo želimo biti sami sebi doktori. Kad govorim mi, mislim na osobe koje su u depresiji. Kad mi pokušavamo još tražiti nešto iznad, jer nismo zadovoljni samim ritmom sa kojim se naš problem depresije rješava i onda idemo tražiti dodatan stimulans raspoloženja. Onda kad osjetimo da nam je raspoloženje podigla ova supstanca, digla mi je trava, digla mi je neka moderna psihosupstanca za koju ne znam na koji način djeluje, ali neko mi je rekao probaj to uzmi, vidjećeš, diže raspoloženje, možeš napraviti ovo, možeš napraviti ono, tu nam se već stvara plodno tlo da se može govoriti o zavisnosti. Oni nama kad dođu većina njih nisu u toj fazi depresivnosti kao takvom, oni su već u fazi upotrebe antidepresivne terapije kao takve, ona je već prestala djelovati na onaj način na koji je trebala", objašnjava Amata Anđelić, koordinator Centra za odvikavanje "Marjanovac".
Starosna dob pacijenata varira, od najmlađih, koji sa 15 godina već suočavaju sa terapijom antidepresiva i sedativa, do najstarijih, koji u 97. godini života traže olakšanje od stresa i unutrašnjeg nemira. Ovaj širok spektar ukazuje na to da mentalno zdravlje ne poznaje godine. U svijetu u kojem se sve brže mijenja, ovi lijekovi mogu dovesti do ovisnosti.
"Kada uzmemo ove dvije grupe lijekova, upravo na različite načine treba posmatrati sedative. To su lijekovi čija dugotrajnija upotreba označava ovisnost, postoji čak i dijagnoza u psihijatriji koja glasi da je to ovisnost o sedativima i kao takva mora da se tretira kada dođe do nje. Ljudi neselektivno počinju da uzimaju lijekove za smirenje, prvo što uzimaju za sve, očigledno postoji nekada i dostupnost koja bi trebalo da bude malo kontrolisanija. Uzimaju dugi vremenski period i dolazi do netolerancije na tu vrstu lijekova, oni više ne djeluju, dakle postoji neka psihička ovisnost da se mora taj lijek uzeti, jer ako se ne uzme dolazi do nemira, uznemirenosti, nesanice, kod starih ljudi do demencije itd. Da ne kažemo da u nekoj akutnoj fazi, da se može desiti da ljudi, ako tako neselektivno uzimaju čak i veće količine lijekova za smirenje, može da dođe do depresije disanja, što može da ima vrlo negativne posljedice čak i po život", kaže Aleksandar Pejić, psihijatar.
O tome kakve su sve posljedice nekontrolisane upotrebe antidepresiva i kako se oduprijeti govorili smo u Dosijeu koji možete pogledati u video prilogu.
