U đačke klupe s lošim vidom i govorom

Poražavajući rezultati sistematskih pregleda prvačića

  • 04.09.2019. 17:16

Pored novih radnih obaveza, koje sa sobom donosi početak školovanja, veliki broj banjalučkih prvačića će se morati izboriti sa drugim izazovima kao što su loš vid, problemi sa izgovorom i karijesom.

U pitanju su samo neku od problema koji su ustanovljeni tokom sistematskih pregleda mališana pred polazak u školu, a rezultati su, u najmanju ruku, poražavajući.

Prema informacijama iz Doma zdravlja Banjaluka, pred upis u prvi razred pregledano je 1.250 djece.

"U toku pregleda ustanovljeno je da ima oko 13 odsto gojazne djece te isto toliko djece s lošim držanjem i blažim deformitetima grudnog koša", rekla je specijalsita pedijatar Bosa Đajić.

Naglasila je da je higijena usne šupljine na niskom nivou tako da oko 20 odsto mališana ima značajan karijes.

Istakla je da su poremećaji vida u znatnom porastu te da je oko 12 odsto djece upućeno na oftamološke preglede, što je, kako je dodala, značajno vreći procenat u odnosu na prethodne godine.

Napomenula je da je uočen i veći broj djece s lošim izgovorom, njih oko 13 odsto, te da su oni upućeni logopedu.

"Uzroci brojnijih problema s vidom, gojaznošću i lošim držanjem su posljedica sve češćeg i dužeg boravka u zatvorenim prostorijama i korištenja moderne tehnologije s ekranima", precizirala je Đajićeva.

Psiholog Sonja Stančić je rekla da se radi o zabrinjavajućim i ozbiljnim podacima.

"Treba uzeti u obzir da to nije nastalo preko noći, već da se ta problematika razvijala kod djeteta šest godina i da je to samo sada konstatovano kroz sistematski pregled. Kako bi se to sagledalo, treba obratiti pažnju na svih tih šest godina u kojem je dijete odrastalo, način na koje je odrastalo i zašto se ovi problem pojavljuju", navela je ona.

Kazala je da je jedan od uzroka tradicijski prelaz između stilova roditeljstva.

– Ranije generacije su odrastale u jednom stilu roditeljstva, gdje je sasvim normalno bilo da pet do šest sati dnevno provedu vani, da se igraju s društvom, da budu u pijesku, isprljaju se, da padnu, da se popnu na drvo. To je sve bilo normalno da djeca rade do šeste godine, ali i kasnije – precizirala je Stančićeva.

Naglasila je da je većina djece sada uskraćena za takve stvari te da jako malo vremena provode napolju.

"I kada su vani, to je pod izuzetnom kontrolom i nadzorom, s pravilima koja kažu – mogu ovo, ne smiju ono. Puno vremena provode u zatvorenim prostorima, pa čak i ako su to igraonice, to su zatvoreni prostori u kojima su opet izuzetno kontrolisani, sa onim šta mogu da urade. Isto tako, već sa šest do sedam mjeseci dobijaju tablet ili telefon u ruke da gledaju crtani ili slušaju miziku, što je zabrinjavajuće. Oni tako uče da govore, preko crtanih filmova koji imaju specifične i nepravilne izgovore", upozorila je ona.

Smatra da se roditelji moraju više angažovati u prvim godina razvoja djece.

"Jako malo se bavimo učenjem djeteta pod izgovorima – ma naučiće to kasnije, naučiće to kada krene u školu, ispraviće govor u školi. To nije u redu. Škola jeste obrazovna i vaspitna ustanova, to stoji, ali neke stvari se moraju uraditi unutar kuće. Kuća je temelj vrjednosnog sistema djeteta, porodica je temelj vaspitanja djeteta i to je nešto što moramo ponovo vratiti i objasniti današnjim roditeljima, da djecu ne možemo voditi na razne kurseve i igraonice, čekajući da škola nešto uradi kako bi ih formirali kao ličnosti", precizirala je Stančićeva.

Porodica temelj razvoja djeteta

Istakla je da se djeca kao zdrave i funkcionalne ličnosti formiraju unutar porodice.

"Za to što se desilo ne možemo da tražimo odgovornost ni u zdravstvenom sistemu ni u vrtću. Djeca najviše vremena do šeste godine provode unutar svoje porodice, s roditeljima, i za to što se nešto nije otkrilo na vrijeme opet je odgovorna porodica. To su stvari koje roditelji moraju prepoznati i moraju tretirati. Poremećaji govora ili bilo kakve smetnje u govoru se moraju tretirati do polaska u školu, jer poslije toga za popravke nekih procesa kongnitivnih, emocionalnih ili socijalnih, ne mogu reći da će se zakasniti, jer se oni mogu uvijek tretirati, ali treba ih tretirati onda kada je najbolje. Dijete sa šest godina ima ozbiljno formiran riječnik i izgovor; mijenjati to je dosta teže nego sa tri godine. Isto je i sa fizičkim navikama. Ako dijete do šeste godine nismo navikli da se bavi sa fizičkim aktivnostima, da trči, da pada, da ustaje, da ima ravnotežu, to sve postaje značajno teže i djetetu i onom ko ga uči", precizirala je ona.

Zubi

Stančićeva je istakla da je potrebno da se edukuju porodice, ali i društvo o značaju zdravih zuba.

"Preko zdravlja zuba mi vidimo životni stil porodice, šta oni jedu, kako jedu, kakve zdravstvene navike imaju, da li se peru zube ili ne peru. Kroz te navike se vidi i vrijednosni sistem porodice, a na kraju i vrijednosni sistem nacije", kazala je Sonja Stančić.

(Srpskainfo)