Isa Pašalić iz Zenice se, uprkos obrazovanju i poslovnim ponudama za rad u Americi, odlučio vratiti u u BiH.
Ovaj 24-godišnjak osnovnu školu je završio u Zenici, nakon čega mu se ukazala prilika da svoje školovanje nastavi u Americi. Tamo je na Univerzitetu Lewis&Clark u Portlandu stekao diplomu psihologa.
"Ukoliko bismo imali dobre ocjene, dobili bismo stipendiju koja je pokrivala smještaj, hranu, putovanja, školovanje. Imali smo zagarantovan studentski posao, koji je bio u sklopu stipendije. Dakle, da bismo dobili novac od stipendije, dio njega moramo zaraditi. Svrha je da nas podstaknu da radimo", započeo je svoju priču za Rahatland Isa Pašalić.
Odluka da ode u Ameriku, kako kaže, nije bila teška. Međutim, kako navodi, doživio je kulturološki šok odmah po slijetanju.
"Odluka o odlasku nije bila teška. Radovao sam se tome da upoznam Ameriku, druge ljude i njihovu kulturu. Momenat u kojem sam se zapravo uplašio je bio kada sam tek sletio u Ameriku. Nisam poznavao osnovne stvari, na primjer, kako funkcioniše infrastruktura, nisam imao nikoga ko mi je to mogao objasniti. Bio sam zbunjen, nije mi ništa bilo jasno", dodaje on.
Pašalić je u Ameriku došao u doba korona virusa, što mu je, kako navodi, teško palo.
"To su bili teški momenti. Dočekali su nas s maskama, nisu se ni rukovali s nama. U sobi nisam imao cimera i većinu sam vremena zapravo bio sam", pojasnio je Pašalić.
Razlike u obrazovnom sistemu
On navodi kako postoje brojne razlike u obrazovnom sistemu u Bosni i Hercegovini i Americi. Studenti u Americi, kako kaže, "sami razmišljaju".
"U Americi nema učenja napamet, što je meni u potpunosti odgovaralo. To je zapravo nešto što me frustriralo u toku obrazovanja u BiH. Po jednom semestru u Americi sam imao četiri predmeta, a većina nastave se zasnivala na pisanju eseja", pojašnjava Pašalić.
Pašalić priznaje da se u Americi ipak nije uklapao, iako je bilo faktora koji su mu odgovarali više nego u BiH.
"U Americi se prevelik akcenat stavlja na rad. Tamo je nemoguće družiti se s nekim, ako to nema neku radnu pozadinu. Uz sav taj pretjerani rad, ne uspijeva se napraviti ništa dodatno što je lijepo za društvo. Nisam se pronalazio u tome", naglasio je.
Tako se nakon završenih studija vratio u Bosnu i Hercegovinu sa namjerom razvijanja novog pristupa psihologiji. Otkrio je kako bi mu da je ostao u Americi, plata bila oko 3.500 dolara mjesečno.
"Iako to zvuči u BiH zvuči mnogo, nije. Kada uporedite standard života, to je kao u BiH plata od 800-1000 KM. To bi bilo dovoljno samo da se preživi", pojašnjava.
Kvalitet života u BiH je, priznaje on, mnogo bolji. Njegova zamisao je raditi ovdje i znanje koje je usvojio kroz američki obrazovni sistem prenijeti kroz rad u svojoj domovini.
''Ja ne sumnjam da je moguće uspjeti ovdje. Znam šta radim, kakvo je moje znanje i idem ka tome'', zaključuje.
