Jovanovi roditelji Sanja i Dušan, koji imaju i dvije mlađe kćerke, blizankinje Janu i Jelenu, kažu da je vožnju bicikla, bez pomoćnih točkova, naučio u trećoj godini.

Prije toga naučio je nazive planeta, većih gradova, sela, desetine tipova automobila i traktora a slova, ćirilična i latinična u potpunosti je savladao u četvrtoj godini. Umije čitati jednostavnije riječi i rečenice kao i brojati do stotinu.

Sa stricem Jovom zavolio je i šah, a prepoznaje šahovske figure. Ipak, selo, domaće životinje i poljoprivredna mehanizacija, Jocina je najveća opsesija.

– Najviše voli konje, pored kojih provodi mnogo vremena. Od njih se ne odvaja, posmatra kako jedu, igraju se, trče… Nedavno smo i mi bili iznenađeni vidjevši kako pridržava prasad tokom vakcinisanja. Ničega se on ne plaši. Selo, Lamince, gdje najviše vremena provodi sa djedom Mićom i stricem Jovom, zavolio je, čim je prohodao. Porodična farma u Lamincima, traktori, njive i životinje, Jocina su najveća opsesija – ispričala je za Srpskainfo njegova mama Sanja Ristić.

Vedrana Poletar - djevojka koja vozi traktor i obrađuje njivu

Ona kaže da je on nakon rođenja bio veoma napredan, da i nije izgledao kao druge bebe, ni po izgledu ni ponašanju.

– Joco je, tako nam se čini, posebno ako ga uporedimo sa mlađim sestrama, oduvijek bio veliki,a nikada mali, rođen sa manirima odrasle osobe. Tako smo ga doživljavali. Naravno, svjesna sam da nije baš tako, ali svima se to čini istinitim i stvarnim – ispričao nam je njegov otac Dušan.

– Oni se voze fijakerom, hrane stoku, uređuju baštu, siju i žanju žito… Joco je već sada spoznao sve ljepote sela. Sav svijet oko sebe upija kao spužva vodu. Uz to, veoma je poslušan i brižan za sestre koje čuva, mada je i on sasvim mali. Tek u oktobru, napuniće pet godina – kazali su nam Sanja i Dušan Ristić, opisujući sklonosti svoga sina Jovana.

On se takođe raduje vožnji fijakerom, slavljima, vjerskim i narodnim običajima koje je naučio od ukućana.

(Foto: Srpskainfo)