"Informacija ta traje već duži period, a kulminirala je nenadanim dolaskom Vlahovića i sazivanjem nelegalnog Upravnog odbora danas. Nelegalan je zato što se upravni odbor zakazuje sedam dana sa dnevnim redom", rekao je Branislav Špuran, potpredsjednik sindikata IAT-a.

U podne su ugasili mašine i izašli pred fabriku. Nadali su se većinskom vlasniku Rodoljubu Draškoviću. On se nije pojavio, ali jeste direktor, krenula je salva pitanja a stigao je pozitivan odgovor.

"Ne znam ko vam je dao takvu informaciju. Svašta se priča, ali u stečaj Industrija alata sigurno neče da ide. Zašto onda postoje ovakve spekulacije je li postoje neki problemi? Kako se može pričati o stečaju tek tako? Ja stvarno ne znam, izgleda da ima mnogo zaludnih ljudi koji mogu da pričaju, a ne da rade. Mi smo došli ovdje da radimo, zato nas pustite da radimo. Samo da obećate pred radnicima i pred kamerama i kakva je sudbina industrije alata? Ja mislim da je dobra i izgledna i sve ćemo da učinomo da bude još mnogo bolja i uspješnija nego što je bila", rekao je Željko Vlahović, direktor Swisslion Group.

Zbog ranijeg duga prema Poreskoj upravi i danas je IAT-u omča oko vrata pa se fabrika ne može razvijati iako posluje pozitivno. Svi očekuju da se okonča proces privatizacije.

"Umjesto da imamo bolji standard i veće plate i da uložimo u mašine u halu da imaju ljudi uslove. Treba ući da vidite u kakvim uslovima ljudi ovdje rade", rekao je Nikola Spaić, član UO i predstavnih malih akcionara IAT-a.

U pogone danas nije bilo lako ući.

Kada bi se riješila milionska dugovanja možda bi i plate mogle biti veće.

"Redovne plate jesu, ali su slabe. Od 540 do 1000 maraka. Tu je uračunat i dio regresa i dio toplog obroka", rekao je Simo Ratković, predsjednik sindikata IAT-a.

95% godišnje proizvodnje ide u izvoz. Alati završavaju u zemljama Evropske unije, a jedan dio i u Americi. U vrijeme privatizaacije ovdjee je radilo oko 1200 radnika danas ih je manje od 400.