U domaćinstvu Bogdana Plavšića za nadolazeću zimu odavno su spremni. Iako nekada nije lak, života na selu, priča Bogdan, ne bi se odrekao. 

“Rakija ispečena, sad je krmokolj trenutno u toj fazi, drva su pripremljena već odavno, sad čekamo samo snijeg da padne, ložimo vatru i grijemo se u kući. Imam krave, svinje, kokoši i tako što ima jedno normalno domaćinstvo za svoje potrebe, nije to ništa pretjerano, a može se od toga živjeti, imamo svoje meso, mlijeko sir, kajmak”, priča nam Bogdan Plavšić iz sela Kola na Manjači.

Za topao dom ali i bogatu trpezu u porodici Plavšić zadužena je domaćica Milena. Na šporetu se uvijek nešto krčka a ručak ne može proći bez tople pogače. Uz veliku volju, ali i dobar raspored, priča nam, može se sve postići.    

“Spremaju se djeca, neko na posao neko u školu tako. Onda ide štala i sve ostalo vani što se radi, onda dolazim u kuću radim ove kućne poslove. Sve što radim radim sa ljubavlju ništa mi teško nije Imam pomoć, kada se nešto radi svi radimo zajedno i zato meni to nije teško”, kaže Milena Plavšić.

Bez Manjače nije mogao ni Predrag Udovičić. Poslije 40 godina provedenih u Švajcarskoj svoj mir ponovo je našao u rodnim Kolima. Ljubitelj je ribe pa je za svoje potrebe u dvorištu napravio i ribnjak. 

“Ima šarana, babuške, kostolobika nešto klena i tako. Osjećaj kad dolaziš svojoj kući ne može biti ljepši. Ima ovih pojedinih kolega što kažu meni eno još su se zadržali tamo u Švajcarskoj kažu, kako si se navikao. Kako se neću navići kod svoje kuće gdje sam rođen”, rekao nam je Predrag Udovičić iz sela Kola.

Seoski život opisuju i kao stalnu borbu. Uspješno se na Manjači bore naviknuti da se bez problema uhvate u koštac sa svim izazovima pred kojima se nađu. 

Na hladnu zimu su ovdje na Manjači kažu već navikli pa i ovu dočekuju spremni. Iako one u posljednjih nekoliko godina i nisu toliko jake bez tople odjeće se naročito u ovo doba godine na Manjaču ipak ne dolazi.