Tekst prenosimo u cjelosti:

"Naša država, kao i čitav svijet se ovih dana suočavaju sa „nevidljivim neprijateljem“ – COVID-19. Ja nisam doktor, te ne mislim pričati o virusu, prevenciji i zaštiti. Takođe ne mislim pričati ni o matematici . Moja današnja tema su volonteri.

Načelnik opštine Sokolac, Milovan Bjelica, u cilju prevencije je formirao i volonterski centar. Ideja je bila pomoći našim starijim sugrađanima koji ne mogu da odu do prodavnice, do apoteke, da plate račune itd. Kako vrijeme odmiče „djelovanje“ smo proširili, te su danas volonteri našim sugrađanima dijelili besplatne maske koje je obezbjedila opština.

Zašto sve ovo pišem? Zato što živimo i takvoj sredini gdje se sve aktivnosti posmatraju kroz iskrivljenu prizmu – od ismijavanja, preko teorija zavjere, do nekih skrivenih motiva. Izgleda da je najteže povjerovati da postoje ljudi koji prosto vole da pomognu nekome, bez da nešto traže zauzvrat.

Nisam dobar čovjek, daleko od toga, ali sam uslijed svega ovoga se zapitala zašto sam se uopšte prijavila za volontiranje? Zato što prva imam babu i đeda koji su ugrožena kategorija i koji su mi zamjena za mamu i tatu. Volontiranje me je takođe spojilo sa jednom predivnom bakom Gordanom, pa mogu sad da kažem i da smo drugarice. I danas me je jedan gospodin pitao da li sam Jumina (nadimak mog oca) ćerka, pa zatim dodao da je i za očekivati da onda budem humana i dobra. Nisam, ali sama spoznaja da bi oni bili ponosni na mene zbog mog skromnog djelovanja je dovoljna. Eto, zato ja volontiram.

A vi ako želite da se priključite našem timu – svaka pomoć je dobrodošla.

I za kraj bih naravno da pomenem sve predivne ljude koji i pored svojih obaveza stignu da volontiraju i pomažu – Seka, Vera, Gago, Drago, Božo, Dejana, Maca, Bajaga, Petar, čika Draženko, Bojan, Kristijan, Marko, Sara. U katastrofama svih vrsta iz ljudi ispliva ili ono najgore ili najbolje. Drago mi je što postojite vi kao primjer onog dobrog i lijepog u našem društvu."