Ahmed Husić jedan je od najmlađih čobana u Bosni i Hercegovini. Ima 25 godina i 130 ovaca.
Svako ljeto s porodicom odlazi tridesetak kilometara od rodnog Travnika, u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, kako bi na brdu Hrastićevo njegove ovce imale dobru ispašu, piše "Radio Slobodna Evropa".
Kaže da ustaje rano, ručno pomuze ovce i vodi ih na ispašu.
"Pokušao sam ovce da zamijenim drugim poslom, te sam otišao u Hrvatsku na građevinu, ali nisam uspio", kaže Husić.
Čuvanje ovaca, kako kaže, velika je odgovornost. Plata za taj posao je do 2.000 maraka (oko 1.000 evra).
"Sve zavisi kakav si čoban, pa da te neko plati da radiš ovo. Ako će te neko poslati da čuvaš, a cijeli dan misliti o tebi, ne vrijediš nipošto", dodaje Husić.
Na planini mu u čuvanju ovaca pomaže pas koji je dresiran za taj posao.
Ahmed brine i o zdravlju ovaca, a ako je neka od njih povrijeđena, sam ih liječi.
Najteže mu pada kada s ovcama ide na ispašu daleko od kuće.
"Psihički moraš da budeš jak za ovog posla. Ali se ne bih mijenjao za nešto drugo i kancelariju, nema tih para. Naučio sam na svoju slobodu i svoju prirodu", ističe Ahmed.
Državnim podsticajima za bavljenje nomadstvom, kako kaže, nije zadovoljan.
"U Srednjobosanskom kantonu (jednom od 10 kantona u FBiH) imaš samo (podsticaj) na jagnjad, na ovcu nemaš", dodao je.
Porodici Husić, uzgajanje ovaca i pravljenje sira je jedini izvor prihoda.
Enesa Husić, Ahmedova majka, kaže da od mlijeka proizvodi sir.
"Sir se pravi majom, ovce se ujutro pomuzu, onda mlijeko procijediš, majom zamajiš, i pokriješ ga. Stoji dva do tri sata. Onda uzmeš sir, staviš ga u kese i onda se ponovo cijedi. Kasnije uzmeš i izrežeš ga, te slažeš u kace i soliš. Stavim kamenje i uvijek mora da bude u vodi", kaže Enesa.
