Trebinjcima je Trebinje odavno skupo. Iako svjesni da žive u turističkom centru pitaju se ima li kraja vrtoglavom rastu cijena koje su ’’divljale’’ i prije trenutnih poskupljenja. Ne samo što u svom gradu malo ko može da kupi stan već se kalkuliše i kada je odlazak na kafu u i ručak pitanju jer su neki kafići i restorani basnoslovnim cijenama zatvorili vrata domaćem stanovništvu. Postalo je i isplativije otii na more u susjednu državu nego se okupati u ovdašnjem aka parku. I ne čudi što Trebinjci traže da se, što prije, nađe neko rješenje.
Nije problem ugledati se na komšije kada je ova problematika u pitanju. Dubrovnik je to dobro odradio ali kako i ko to da uradi u Trebinju – malo ko zna.
Čuvena trebinjska pijaca svojom ljepotom i kvalitetom proizvoda decenijama privlači kupce. Zadnjih godina najviše tu pazare komšije iz Hrvatske i Crne Gore, svrate i turisti, a Trebinjci je uglavnom zaobiđu u širokom luku. Prodavci kažu da su cijene iste kao i prošle godine, ipak, priznaju da im malo koji sugrađanin svrati na tezgu.
Svako malo u Trebinju se otvori i neki novi ugostiteljski objekat. Enterijer i ugođaj Hercegovce oduševe cijene ih ostave bez riječi.
Da bi ste popili kafu u Trebinju u prosjeku izdvajate 2,5 KM, ako uz to hoćete i flašicu obučne vode onda vas to košta još tri ili četiri marke. Za čašu hercegovačkog vina morate izdvojiti blizu 10 maraka.
Zanijemi se, najčešće, na cijene stanova. Kvadrat je ’’odjeltjeio u nebo’’ i oborio sve rekorde a cijena se mijenja na mjesečnom nivou. U nekim zgradama je prešao četiri hiljade maraka. Za domaće stanovništvo to je samo misaona imenica. Ipak, kupaca ne manjka, ima ih sa svih strana svijeta.
Zgrada koja se pravi na samoj obali Trebišnjice osim što je izazvala lavinu komentara podigla je i cijene stanova. Tako se kvadrat stana ovdje plaća 4.500 maraka.
Kupci su uglavnom iz dijaspore, sve više i onih iz Srbije. Neki Trebinjci pričaju da će u komšiluku imati čuvene sportiste drugi će gledati političare. Priča se da pojedinci ne kupuju stan nego cijeli sprat.
Za to virijeme investitori zadovoljno trljaju dlanove. Kako se stan nacrta tako se i proda.
Dlanove ne trljaju samo oni koji sa stanovima trguju nego i gradski oci. Budžet grada je deblji zahvaljujući stanogradnji.
Prema prosjeku, godišnje se u Trebinju napravi oko 600 stanova. Dobra potražnja ali i skuplji građevinski materijal glavni su razlozi što su cijene stanova na jugu otišle u nebo. Sve ovo je dobro za one koji žive od turizma i stanogradnje. Šta je sa onima kojima to nije izvor prihoda?
Kako sa ovakvim cijenama da žive Trebinjci – to pitanje se nikada nije našlo na dnevnom redu gradske skupštine. Odbornici vode svoje bitke a na prvom mjestu one političke. Većina Trebinjaca u fening zna svaku cijenu, a znaju li odbornici. Prvo osmijeh pa onda šok, a neki nisu ni željeli govoriti na ovu temu.
Zaključak ove trebinjske priče bi bio - nikome ne smetaju turisti, baš naprotiv, južnjaci im se raduju. Ne smetaju nikome ni oni koji od turista zarađuju, ali mnogim Trebinjcima smeta činjenica da na standard većine lokalnog stanovništva niko ne reaguje - ni lokalne gazde a ni lokalni političari.
