Seoski život inače je sinonim za težak život i neizvjesnost. Ali istovremeno i za mir i dodir sa čistom i zdravom prirodom. Na tragu boljeg života seoska ognjišta bivaju napuštena.
Ali, ima i onih koji selo za grad nikada ne bi zamijenili. Jedan od njih je Dragomir Kovačević. U porodičnoj kući živi sa suprugom, roditeljima i bratom. Svi se bave poljoprivredom.
"Ja selo volim, ja sam na selu kako sam se rodio tu sam i ostao. Ljeti sijem kornišone. I sijem još ovako u strmini žitarica, pšenica, kukuruz, i tako malo ječma tu se posije. Imam nekih krmača prasilica, imam dvije krave ima nešto ovaca i tako", kaže Dragomir kovačević.
Selo bi da živi ali nedostaje mu i mladosti. Tome svjedoči i područna osnovna škola Vojislav Ilić u Aginom selu na Manjači. Koja ima samo dva odjeljenja. Trenutno školu pohađa 13 đaka.
"Naša djeca znači isto tako prate, nastavni plan i program kao naravno sva djeca i u gradu imaju sve mogućnosti. Jedino što bih istakla da možda odrastaju u prorodnom okruženju, u zdravijem da tako kažem okruženju", kaže Željka.
Nakon škole ostatak dana pored druženja sa drugarima, provode i nerijetko pomažući roditeljima.
"Dođem kući, večeram i pomažem roditeljima. Najviše dođem kod ovaca, pošto tu imaju mali janjčići,onda ja jedno malo janjce hranim", kaže Ivana.
"Pomažem oko životinja svojim roditeljima ako oni ne mogu. Ponekad ja im pomognem ako njih nema kod kuće", kaže Dušan.
Nekoliko kilometara od Aginog sela nalazi se i Hram Vaznesenja Gospodnjeg. Vjernici ga posjećuju skoro svake nedjelje i gotovo svakog praznika. Sveštenik Goran Kovačević tu službuje 14 godina. Kaže kada je došao prije 14 godina bilo je više naroda.
"Narod izumire, neki malo i odlaze. Ali u suštini opet nekako da kažem živimo. Što se tiče crkvemog života on je ispunjen do kraja. Liturgija se služi svake nedjelje kao i praznika", kaže Goran Kovačević, sveštenik.
Parohija Kolska broji oko 1.500 stanovnika. Uglavnom je to starije stanovništvo. Ljudi u ovom kraju su kaže sveštenik Goran, dobri i ono što je najvažnije vjerni svom Bogu.