"E kad je počela korona i kad je počeo taj zatvoreni sistem kada nismo mogli izaći više od dva i po mjeseca iz stana to je već bio presudan momenat i kada su počeli, ne može se ići na posao bez vakcine ni u školu tako da tu smo prelomili i samo smo čekali kada će se otvoriti granice da se vratimo svojoj kući", kaže Radica Milanović.

U Jezeru žive već dvije godine. I ne kaju se. Okolina je na početku bila malo skeptična, ali pomoći nije manjkalo. 

"Svi su mislili kad se čovjek vraća sa zapada nije uspio vraća se sad njemu možda treba pomoć neka, ne mi smo ljudi koji smo naučili da radimo, da živimo od svoga radatako smo i ovdje odmah smo se dali na raspolaganje i zajednici i društvu i selu i svima kome god možemo pomoći mi ćemo pomoći ali mi smo naučili da živimo od svoga rada i truda", kaže Milanović.

Praznina za rodnim krajem uvijek je bila prisutna. Ovdje priča Radica osjeća život i toplinu ljudi. U prilog joj kaže kroz osmijeh ide i to što voli selo, životinje i prirodu. 

"Ja volim životinje volim tako da imam i baštu da imam jednostavno za sebe i svoju porodicu ono što je sad popularno zdrava hrana i to ali kod nas je baš zdrava hrana. Radite ovdje u opštini? Radim u opštini kao v.d. direktor komunalnog preduzeća, što se zahvaljujem načelnici, stvarno ljudi su me prihvatili, ne samo mene i moju porodicu", kaže Milanović.

Životom koji je odabrala Radica je zadovolja. Najvažnije je kaže da vremena za porodicu ima što je bio jedan od nedostataka života u Italiji. U Jezeru su se svi snašli, a najvažnije od svega jeste da su ljudi srdačni.