Na lokalitetu Stanića brdo, petnaestak kilometara od Lušci Palanke, opština Sanski Most, u proteklu subotu održana je tradicionalna deveta po redu "Grmečka kosidba", a organizator ovog događaja bilo je Zavičajno udruženje Sanjana "Grmeč", koje sjedište ima u Banjaluci.
Prema riječima predstavnika ovog udruženja, cilj manifestacije je njegovanje, te očuvanje tradicije i kulture žitelja podgrmečkog kraja, a vremenom je događaj postao tradicionalan pa se održava svake godine prvog vikenda u julu.
“Nažalost, podgrmečka sela su danas pusta i ovakvi događaji su prilika da im bar nakratko udahnemo nekadašnji život i predstavimo ga u obliku kako se on odvijao nekada”, kazao je Mile Crnomarković, jedan od kosaca rodom iz susjednog sela Dabra, koji je na kosidbu doputovao sa suprugom Goranom iz Srbije. Prema njegovim riječima, kosidba je bila jedan od najtežih fizičkih poljskih radova koje su obavljali isključivo muškarci, dok su žene pripremale hranu za sve učesnike.
Kosce je pozivao domaćin, vlasnik imanja, a pozivani su snažni i iskusni seljani vični ovom poslu. Kao u nekadašnja vremena, učesnici ovogodišnje kosidbe na livadu su došli u jutarnjim satima kako bi poklepali i naoštrili svoje kose. Potom su se podijelili u grupe od po desetak kosaca ili takozvane kosačke mobe. Svaku mobu predvodio je kosibaša, brz i vješt kosac s najširim otkosom ili mavom. Zadatak kosibaše je da daje ritam i tempo ostalim članovima mobe koji ga moraju pratiti te kositi složno i sinhronizovano.
Tokom kosidbe potrebno je naoštriti kose, a trenutak za to određuje sam kosibaša. Kada on počne oštriti kosu, tada isto rade i svi ostali kosci, a istovremeno to je prilika za odmor i predah.
Na ovogodišnju kosidbu iz daleke Australije, doputovao je i Jovo Predojević gdje živi zadnjih četrdeset godina. Jovo je rođen i odrastao na Stanića brdu, za njega je ovo poseban dan I događaj jer ga vraća u djetinjstvo, mladost kada je on bio kosac. Jovo se sa velikim emocijama prisjeća tog vremena kada je njivu kosilo par desetina kosaca u kosačkim mobama, ističući da ljubav prema rodnom kraju nema cijenu "Ma gdje živjeli na zemaljskoj kugli srce i duša su u zavičaju”.
Janko Pilipović iz Laktaša na kosidbu je doveo svoju unučad da im uživo prenese kako je to nekada bilo, koja je uloga djece bila za vrijeme kosidbe, kako su djeca nosila vodu, koscima.
Inače, pomenuto udruženje okuplja Sanjane razasute širom svijeta, a osim što njeguju ljubav prema zavičaju i prenose je na nove generacije, u proteklom periodu organizovali su niz humanitarnih akcija kako bi se materijalno pomoglo siromašnim povratničkim porodicama. Među akcijama koje su realizovali bili su uređenje lokalnih puteva i javnih prostora u podgrmečkim selima.
