Biljana i Mirko Gajić, nakon više godina provedenih u Švedskoj, gdje su živjeli i radili, vratili su se u svoje rodno selo – Crnjelovo. Iako je ovo sembersko selo poznato kao povrtarski kraj, oni su se opredijelili za malo drugačiju vrstu posla.
U početku hobi, a danas žive od uzgoja ruža, ukrasnog rastinja, tuja i čempresa. Na svom imanju uzgajaju deset vrsta sadnica ruža, sorti „poliante“ i stablašica. Posla ono njih ima, priča domaćin Mirko Gajić, ali kada je u svom rodnom zavičaju, ništa mu nije teško. U inostranstvu, priča, nije imao lak život.
„Tamo ima para, ali nema života. Tamo se radi svaki dan 12 sati. Odeš u 9 od kuće, dođeš u 22 sata, i 12, 13 sati sa putem. I nema slobodnog dana, ako hoće pare, zavisi u kojoj branši. Ja sam provodio po šest mjeseci bez slobodnog dana i skoro da to i nije život nikakav. Ovdje je ugodan život, imaš odmor, imaš sve, imaš zdravu porodicu i to je najbitnije. Tamo nema ništa. Mi smo počeli negdje prije 20 godina, ruže, četinari, sve se proda. Dođu kući i odvezu, ovdje u BiH, oni dođu, naruče, sad ide i brzom poštom, sad je malo lakše. Nikakav problem nije bio, samo sad je manja zarada, nije ko prije što je bilo. Prije je bilo manje uzgajivača, sad je malo više, ali još uvijek može da se prodaje.“ „Na kojoj površini imate ruže, koje vrste?“ „Pa ima negdje poliante možda jedno 4,5 vrsta i imamo stablašice jedno 10 boja. Imamo i tuje negdje na površini 3-4 dunuma“, kaže Mirko Gajić.
U posao je uključena cijela porodica, ali Mirku u svemu najviše pomaže njegova supruga Biljana. Oazu ruža i zelenila na njihovom porodičnom imanju potrebno je održavati svakodnevno. Čišćenje korova, orezivanje, kalemljenje, prihrana i zaštita, a kako bi ih spasili od visokih temperatura, vrše navodnjavanje sistemom kap po kap, svaki drugi dan.
„Pretežno radimo sami, sin nam pritekne u pomoć kada je vađenje ruža i tuja. Nemamo radnike uopšte, mi se organizujemo sami. Posao oko ruža jeste zahtijevan, one se prvo bodu, posebno ove godine, korov je poludio da smo non-stop u njivi“, priča nam Biljana Gajić.
Gajići su ove godine prvi put zasadili 400 komada lovor višnje i 200 fotinije koje se koriste za živu ogradu. Sadnice su ovo koje su otporne na štetočine i veoma tražene na tržištu. U njihovom dvorištu, zubu vremena već 40 godina odolijeva i jedna palma koja svakodnevno plijeni pažnju prolaznika.
