Danima se liječi u ovoj ustanovi. Njena porodica za Dosije tvrdi da je zatočenu niko nije držao. Kažu sama je tako odlučila. Njen brat pristao je da stane pred našu kameru, ali ipak se predomislio. Međutim, otkrio je šta se dešavalo u njihova četiri zida.

Žena u porodičnoj kući živi sa dva brata i majkom. Život je nije mazio. Iako je bila dobar đak, kažu, nije uspjela da završi školu. Dodatno su je uzdrmale i porodične tragedije, smrt oca, bake, strica. Kretala se samo oko kuće a posljednjih mjeseci, kako nam je jedan od braće rekao, naročito se povukla u sebe. Predlagali su joj da ide doktoru ali tvrde da nije htjela. Tako je bilo sve do trenutka dok nije u potpunosti ostala bez snage i pala. Tada su pozvali Hitnu pomoć. Uspjeli su da je spasu, ali u posljednjem času. Porodica za Dosije tvrdi, nisu pratili šta se o njihovoj sestri i njima piše u medijima, jer istinu znaju. Za ovi porodicu i komšije imaju samo riječi hvale. Ali mimo kamera.

Komšije imaju samo riječi hvale

Komšije u selu pričaju da je ovo domaćinska porodica. Kažu, bore se i rade. Svašta se u medijima o njima pisalo a ništa od toga, kažu, nije istina. Ono što je najgore, niko u selo nije došao ni da provjeri šta se ovdje stvarno dešavalo. 

Šta se stvarno dešavalo raspitala se naša ekipa. Žena je spasena u zadnji momenat. Nizbježno je pitanje zašto porodica nije reagovala prije i zatražila pomoć jer je za to itekako bilo potrebe. Njeno stanje, kažu na UKC-u, još uvijek je neizvjesno. Sa stravičnim ranama na tijelu, lošeg, zapuštenog zdravstvenog stanja ali i fizičkog izgleda u nesvjesnom stanju na Urgentni centar dovezena je 11. sepetmbra.

„Po prijemu to je bila pacijentica izrazito lošeg opšteg stanja sa poremećenim vitalnim parametrima, životno ugrožena, sa jasnim znakovima higijenske i opšte zapuštenosti sa velikim defektima i ranama na koži do kosti, pothranjena, u jednom zaista teškom opštem stanju primljena kod nas odmah u reanimaciju“, izjavila je za Dosije Slavica Zeljković, načelnik Urgentnog centra.

Njeno stanje se svakodnevno prati

Tim ljekara odmah je formiran. Oni brinu o njoj i svakodnevno prate njeno stanje. Po tome koliko ih ima jasno je koliko je ovaj slučaj težak. Ovo je priča Slavica Zeljković za "Dosije" jedan od najekstremnijih slučajeva koje su ikada imali. G.K. je zahvalan pacijent i terapije ne odbija. Njene rane svakodnevno previjaju. A ima ih. Njeno stanje za nijansu je bolje, ali daleko od dobrog.

„Ona je specifičan slučaj po svemu i odluka je bila da ona ostane da se liječi u Urgentnom centru zato što tu radi multidisciplinarni tim ljekara a u Urgentnom centru su inače uključene sve discipline ljekara koji rade u Kliničkom centru. Odmah po prijemu su u njeno liječenje i zbrinjavanje uključeni svi ljekari, ljekari različitih hirurških disciplina, internističkih, infektolozi, fizijatri, nutricionisti. Među njima bih naročito izdvojila Maju Slijepčević, doktoricu sa plastične hirurgije koja svakodnevno previja njene rane i brine se o tome. Trenutno je to bolje nego što je bilo ali još uvijek daleko od zadovoljavajućeg“, istakla je Zeljkovićeva.

Njeno stanje je još uvijek kritično

Specifičan, težak i strašan je ovaj slučaj po mnogo čemu. Nikada ranije nije liječena. Nema lična dokumenta. Gotovo da ne postoji.

„Ono što je posebno za tu pacijenticu, ona je mlađe životne dobi, 1980. godište. Nije imala ličnu kartu, zdravstveno osiguranje, nije nigdje registrovana kao pacijent. Nije nikada liječena do tada i u nizu teških pacijenata, socijalnih slučajeva, pacijenata različitie patologije možda je ovo jedan od najekstremnijih slučajeva koje smo imali. Odmah smo konsultovali Centar za socijalni rad i pokrenuli i tu aktivnost i mi nju svakodnevno zbrinjavamo. Njeno stanje je još uvijek teško, kritično i ishod je neizvjestan“, istakla je doktorica.

U cijeli slučaj uključila se i policija. Sve su prijavili ljekari. Odmah su preduzete i sve neophodne mjere. Obaviješten je Centar za socijalni rad u Laktašima a izvještaj o preduzetim mjerama i radnjama dostavljen Okružnom javnom tužilaštvu.

„Policijski službenici Policijske stanice Laktaši peduzeli su sve neophodne mjere i radnje iz svoje nadležnosti u vezi sa prijavom da je 12.09.2023. godine na Univerzitetski – klinički centar Republike Srpske primljen pacijent kojem su od strane medicinskog osoblja konstatovane povrede po tijelu koje su dijagnostifikovane kao dekubitus ili povrede nastale od ležanja ili pasivnog kretanja. O svim saznanjima do kojih se došlo u vezi sa navedenom prijavom obaviješten je Centar za socijalni rad Laktaši, a Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka dostavljen je Izvještaj o preduzetim mjerama i radnjama“, naveli su iz Policijske uprave Banjaluka.

Tužilaštvo čeka medicinsku dokumentaciju

Tužilaštvo čeka na medicinsku dokumentaciju. Uzrok povreda znaće se, kažu tek tada. Više informacija ne mogu dati.

„U narednom periodu ovom Tužilaštvu biće dostavljena medicinska dokumentacija koja će biti predmet medicinskog vještačenja, kako bi se utvrdilo šta je uzrok povreda na tijelu gore pomenutog ženskog lica. S obzirom da se predmet nalazi u radu, više informacija u ovom trenutku ne možemo saopštiti“, kažu u Okružnom javnom tužilaštvz Banjaluka.

Nakon ljekara i policije za ovaj slučaj prvi put je čuo i Centar za socijalni rad u Laktašima. Iznenađeni, za stanje u kome se žena nalazila kažu nisu znali. Porodica im se nikada nije ni obraćala za pomoć. Saznanja, priča, direktor Suzana Ćelić nisu imali ni od komšija koji žive u njihovoj okolini. Zaduženja koja su dobili, odmah su ispunili.

„Saznanja o slučaju smo dobili od Univerzitetskog kliničkog centra Banjaluka 14.9.2023. i tada smo preduzeli sve mjere i radnje iz oblasti našeg djelovanja u cilju pružanja podrške radnicima na kliničkom centru. Naša zaduženja su bila prvo da riješimo lična dokumenta, prije toga jedinstven matični broj i zdravstveno osiguranje i sve te aktivnosti su privedene kraju. Obezbijedili smo sve što je Klinički centar od nas zahtijevao u smislu podrške lijekova i ostale medicinske opreme koja je trebala“, rekla je Suzana Ćelić, direktor Javne ustanove „Centar za socijalni rad Laktaši“.

Da su za sve ovo znali odmah bi reagovali tvrde u Centru za socijalni rad. U ovaj slučaj biće uključeni koliko god bude potrebno. Obećavaju da podrška neće izostati.

 „Mi ćemo svakako biti aktivno uključeni u svim ostalim radnjama prema preporuci ljekara sa Kliničkog centra i shodno njihovoj preporuci ćemo pružati ostale oblike brige ukoliko to bude potreba za smještaj za neku drugu ustanovu mi ćemo naravno to da obezbijedimo. Mi sa policijom imamo veoma dobru saradnju i oni su aktivno uključeni u ovaj slučaj i preduzeli su oni sve što je bilo u njihovoj nadležnosti. Takođe imamo saradnju sa predstavnicima mjesnih zajednica ali o ovom slučaju ni oni nisu imali informacije“, kaže Ćelićeva.

Ne zna se ko je kriv

Ovakvi slučajevi ne smiju se dešavati. Jasno je svima. Ipak pitanje ko je kriv, ostaje u vazduhu. Ljekari kažu nagledali su se svega i svačega ali ovaj slučaj će ostati jedan od onih koji se pamti.

"Mi u Urentnom centru, Kliničkom centru svaki dan viđamo pacijente starije životne dobi, mlađe životne dobi sa nekakvim oboljenjima, bolestima zavisnosti i psihičkim problemima koja dolaze u jako zapuštenom stanju zato što nemaju koga da brine o njima, nemaju članove porodice koji to mogu. Ovo je stvarno jedan od ekstermnijih slučajeva ali to je znak da mi imamo svi u svojoj neposrednoj blizini, ulici, zgradi, selu ponekog za koga znamo da mu treba naša pomoć. Apel građanima ako znaju da postoje takva lica bolesna nemoćna, stara da ukažu na to, da obavijeste socijalne službe da zatraže pomoć i od nas zdravstvenih radnika jer nekad to bude kasno i mi se onda iznenadimo kako je neko umro, bio nekoliko dana mrtav u kući niko nije znao. Imali smo tih sktremnih slučajeva i u našem gradu nažalost i apel evo jedan na sve građane da svi malo više povedemo brigu o takvim licima“, apeluje doktorica Zeljković.

Ne zna se koliko još ima ovakvih slučajeva

Da li i koliko ima još ovakvih slučajeva nemoguće je znati. Nemoguće je i da ne primjećujemo da je nekome potrebna pomoć. Reklo bi se da je nemoguće i da neko u 21. vijeku nema lična dokumenta i da su mu ugrožena osnovna ljudska prava. A očigledno da postoje i da moguće da smo slijepi za njih. Zbog nadljudskih napora ljekara sa UKC-a za junakinju naše priče nije kasno. Bore se za njen život, ali i dalje je upitno sa kakvim će posljedicama izaći iz svega. Za neke druge, možda je kasno.

Pratite nas i putem Vibera