“Svaki zadatak za vještačenje iz ove oblasti je specifičan sam za sebe, radi se o ljudskim sudbinama, da li će nekom pripasti imanje po testament, da li će vraćati kredit koji nije podigao, da li će vraćati kredit gdje je dopisana cifra ispred originalne cifre. Ovo područje vještačenja obuhvata i video zapise, recimo kad su u pitanju oružane pljačke, saobraćajne udese. Čak sam imao zadatak da identifikujem u jednom porno sadržaju lica, jer on je imao 53 godine a ona 13, da li su to oni, jer se tokom snimanja dosta izbjeglo da se snima lik”, priča Dane Branković, vještak Forenzičkog centra iz Banjaluke.

Svi ovi uređaji i aparati su dovoljno tehnološki razvijeni da se uz pomoć njih vrlo lako može dokazati bilo koji pokušaj falsifikovanja novca, pečata, potpisa ili dokumenta. Ništa se oni ne razlikuju od onih koji se koriste u razvijenijim zemljama, tako da se i u Republici Srpskoj sa dovoljno dobrim stručnjakom vrlo lako može utvrditi bilo koji oblik krivotvorenja.

Koliko falsifikovanje može izazvati problema Banjalučanin Siniša Perduv osjetio je na svojoj koži. Prije 10 godina postao je žirant za kredit, ali bez pristanka i znanja. Njegovo ime i prezime na dokumentu potpisao je neko drugi. Iz problema ga je izvuklo upravo vještačenje i dokazivanje da je potpis lažan. 

“U to doba nije bilo tih klasičnih žirantskih prevara puno. Ja sam olako, ne znajući čovjeka, pristao da budem žirant. U međuvremenu sam saznao od nekih drugih ljudi da, ako želim sebi dobro, ne bih trebao da mu budem žirant jer je mnoge već izvarao. Tako da sam ja odustao od toga da mu budem žirant. Međutim, to njega nije spriječilo, nego je klasičnim falsifikatom mog potpisa i dvojice drugih žiranata, uz poznanstvo sa direktoricom banke Intesa San Paolo, podigao kredit od 10.000 KM. Kako ga je podigao, poslije nije uplatio nijednu ratu kredita. Meni i dvojici kolega su počele stizati pritužbe za neplaćanje kredita. Onda smo mi bili prinuđeni da ga tužimo. Kad sam ja te dokumente predočio sudinici, mislim da se zvala Dragana Kovačević, ona je rekla ‘ja vama vjerujem, ja vidim tu razliku, ja sam diplomirani pravnik, sudija, ja nisam grafičke struje’. Ona me je uputila na grafičara”, ispričao je Siniša Perduv.

Krivotvoreni potpis najteže se otkriva. Kakav će biti rukopis zavisi od mnogih uticaja. Položaj tijela, umor, uticaj osvjetljenja, vrsta olovke ili papira, pa i raspoloženje, sve to utiče na izgled potpisa. Uz sve to, ni jedna osoba se ne može dva puta identično potpisati. Ali pravim stručnjacima, uz naprednu tehnologiju, ni jedan izazov nije nerješiv. 

“Potpis se može falsifikovati na četiri načina. Može se vježbanjem imitirati tuđi nesporan potpis , drugi način je skeniran se nesporan potpis pa se reproducira na neki document. Sljedeći način je precrtavanje tuđeg potpisa i imamo četvrti način, proizvoljna imitacija potpisa”; objašnjava vještak Branković.

Neki potpisi se, samo uz fen i odgovarajuću hemisku koja se može naći u bilo kojoj knjižari, mogu učiniti nevidljivim. 23 Zato je važno da kada potpisujete važan ugovor nosite svoju olovku, kako vam ne bi trebala pomoć vještaka. 

“Postoji jedna stručna izvedba da se sa ovom olovkom ispisani sadržaj, izvedeni potpis, jednim reverzibilnim postupkom može učiniti vidljivim. Prema tome, oni koji pokušavaju ovom olovkom falsifikovati i prevarati svoje saradnike neka znaju da se može utvrditi ispisani sadržaj sa ovom olovkom”, rekao je Branković.

Falsifikovane potpisa je često, ali falsifikovanje novčanica ipak prednjači. Da je u pitanju ona lažna dokazuje samo jedna nepodudarnost, a može ih se pronaći na desetine. Upravo vještačenje toga je najlakše za stručnjake, ali „lažnjake“ i mi sami možemo često uočiti golim okom. 

“Sve i jedan građanin bi trebao da zna da se na licu novčanica nalazi vodeni žig koji se ne može na falsifikatu reproducirati. Drugi elemnt koji svaki građanin treba da zna da pored vodenog žiga ima i metalna nit. Treći element za utvrđivanje novčanice je pomoću reljefa koji se prstima može osjetiti i plus četvrti element, drugačiji je zvuk, savitljivost papira falsifikovane novčanice”, pojasnio nam je Branković.

Posljednji slučaj falsifikovanja koji je uzburkao javnost desio se u Doboju. Otkriven je maloljetnik koji je koristio lažni novac. 

 “Tokom decembra došli smo do operativnih saznanja da se na području Doboja krivotvori novac koji se šalje putem brze pošte na različite adrese drugih građana koji su iskazali želju da kupe takav novac i kupovali su novac za određeni iznos, odnosno novčanice u apoenima konvertibilnih maraka i evra.  Na društvenim mrežama osumnjičeno lice je davalo oglas da prodaje lažni novac za određeni iznos i svi zainteresovani su mogli da ga kupe. Utvrdili smo o kome se radi te nakon otprilike mjesec dana izvršili smo pretres na jednoj lokaciji. Tom prilikom smo pronašli opremu koja je korištena za falsifikovanje novca, kao i falsifikovan novac. Tada smo utvrdili da je maloljetno lice H.M. i njegova majka H.B. krivotvorili novac i za određeni iznos prodavali zainetersovanim garđanima”, rekao je Dragan Sušić, načelnik Sektora kriminalističke policije PU Doboj. 

Za proizvodnju i stavljanje lažnog novca u promet predviđena je kazna od 1 do 10 godina zatvora. Kazne su jasno propisane i za sve ostale vrste krivotvorenja. Ipak, to mnoge do sada nije spriječilo da lažnim potpisom, pečatom ili otiskom, nečiju sudbinu pokušaju staviti u svoje ruke.