Prestale su torture, zatvoreni logori, Dervenćani su se vratili u svoje domove. Iako su od tada prošle tri decenije, svi i danas pamte dan kada su dočekali slobodu. Borbe za nju, trajale su petnaestak dana, a tog 4. jula krenulo se u zoru.
"Mi smo krenuli ovuda u rano jutro, negdje oko pet sati, najprije kako kažu artiljerijska prirpema pa onda čišćenje terena i kako se zaobilazilo tako su naši neprijatelji pokupilo se i pobjeglo", rekao je Milorad Babić iz Osinjaske brigade.
"Došao sma tu i vidio sam dosta leševa, zgarišta, jedan strahovit prizor", rekao je Pero Segić iz Prnjavora.
U borbama za oslobođenje grada, ali i na drugim ratištima stradalo je 608 boraca. Više od 4 hiljade njih je ranjeno, 250 Dervenćana, prošlo kroz logore.
"Ja sam 2 i po mjeseca proveo, prvo sam zarobljen, doveden u bivši dom JNA odatle su nas sve zajedno prevezli na Rabić u vojni magacin ispod zemlje", rekao je Drago Knežević, logoraš.
"Zabilježeno su razni strašni zločini, među kojia i ubistvo u tadašnjem Domu JNA današnjem prosotru Centra za kulturu", rekao je Čedo Vujičić, Boračka organizacija Derventa.
Derventa je bila drugi grad po porušenosti, odmah iza Vukovara. Danas je slika drugačija.
"Ja se malo ponosim da smo od Dervente tako porušene destinacije napravili jedno mjesto lijepo za življenje, da smo zaposlili ljude, da smo privukli i strani i obezbijedili prostora domaćem kapiatlu", rekao je Milorad Simić, gradonačelnik Dervente.
Iz godine u godinu se grade, ali prošlost ne zaboravljaju - 4. jul među važnijim je datumima u novijoj istoriji. Tada je administrativno sjedište i dio grada na desnoj obali rijeke Ukrine, koji je pod opsadom bilo dva i po mjeseca, dočekao slobodu.
