Srpska pravoslavna crkva danas obilježava dan posvećen svetoj mučenici Haritini i svetom sveštenomučeniku Dionisiju.
Sveta mučenica Haritina
Kao siroče u djetinjstvu bila je posvojena od nekoga uglednog čovjeka i hrišćanina Klaudija, koji je vaspitao kao svoju rođenu kćerku. Haritina je bila krotka, smjerna, poslušna i ćutljiva. Učila je božiji zakon dan i noć, i zavještala se da proživi vijek kao djevica, kao prava nevjesta Hristova. No kako je Haritina i druge obraćala vjeri Hristovoj, za nju je čuo namjesnik cara Dioklecijana, neki Dometijan, i poslao vojnike, pa su je uzeli od njenog poočima i izveli pred sud. Sudija je upitao: „istina li je, djevojko, da si hrišćanka, i da i druge obmanjuješ privodeći ih toj nečestivoj vjeri?“.Haritina je odgovorila hrabro: „istina je, da sam hrišćanka, a laž je, da druge obmanjujem, nego zabludjele izvodim na put istine privodeći ih Hristu mojemu“.
Zli sudija je naredio pa su joj kosu ošišali i žar na glavu posuli. No Božjom silom djevica je bila sačuvana. Bacili su je u more, ali je Bog izbavio iz mora. Vezali su je za točak i počeli da okreću, ali anđeo Božji zaustavi točak i Haritina ostade nepovrijeđena. Tada je pakosni sudija poslao neke razvratne mladiće, da je oskvrne. Strahujući od beščašća sveta Haritina pomolila se Bogu, da joj primi dušu prije nego bi oni razvratnici oskvrnili njeno tijelo djevojačko. I dok se klečeći molila Bogu, izađe duša iz nje i preseli se u besmrtno carstvo Hristovo.
Tropar (glas 4): Ovčica Tvoja Isuse, Haritina, zove silnim glasom: „Tebe Ženiče moj ljubim i tražeći Te stradam, i raspinjem se i sahranjujem u krštenju Tvome. I stradam radi Tebe, da bih carstvovala s Tobom, i umirem za Tebe, da bih živjela s Tobom. Primi me kao čistu žrtvu, s ljubavlju žrtvovanu za Tebe.“ Njenim molitvama, kao Milostiv, spasi duše naše.
Smatra se zaštitnicom smjernih i nevinih djevojaka. Vjeruje se da će upravo sveta Haritina pomoći svima koji danas zapadnu u nevolje. Dovoljno je da samo iskreno zamole i duhovna pomoć će stići.
Sveštenomučenik Dionisije episkop Aleksandrijski
Rođen u Aleksandriji od znamenitih neznabožačkih roditelja i vaspitan na grčkoj filosofiji, po tom i kod Origena. Kao mladić pročitao je poslanice apostola Pavla, poverovao u Hrista. Krstio ga je Dimitrije, tadašnji episkop u Aleksandriji. 247. god. postao je episkop u istom tom gradu i poslužio Bogu i narodu Božjem kao pravi pastir, i to pod vrlo mučnim okolnostima.
Spolja crkva je bila gonjena od neznabožaca, a unutra razdirana od jeretika. Pri tom se pojavila i kuga, koja je satirala ljude kroz nekoliko godina. Tri godine proživio je van Aleksandrije, sklonjen vjernim, da ne bi prije vremena poginuo. Za te tri godine on je pisao mnoge poslanice i druge sastave pastvi svojoj, poučavajući je i hrabreći u držanju pravoslavlja. Među njegovim spisima nalaze se i nekoliki kanoni, koje je crkva prihvatila. Isto tako i njegovo pismo protiv Novacijana smatra se kanonskim pismom.
Upravljao je crkvom 17 godina i upokojio se 265. godine.
(Telegraf)
