Panić, koji je 1989. godine na izložbi Evropske akademije umjetnosti u belgijskom Liježu dobio Gran pri i ušao u deset najboljih crtača svijeta, rekao je da ga taj svijet, u kojem je mogao ostvariti blistavu karijeru, nije previše privlačio, te se vratio svom iskonu - crtanju i otkrivanju "tajne ćirilice".

To višedecenijsko traganje i fasciniranost ćirilicom koju je s ljubavlju kao učitelj prenosio generacijama svojih učenika, rezultiralo je nesvakidašnjom izložbom u kojoj je na 30 slika predstavljeno 30 slova azbuke, dok su na tri platna predstavljena "majka Vinčanka" i dva "donosioca".

- Samim rađanjem i udahom mi dobijamo najveće blago koje imamo, a to su jezik i tradicija koju nosimo. Svako slovo, ustvari, sadrži ljudsku figuru, vinčansku šaru i pupčanu vrpcu - rekao je Panić.

Panić kaže da je pupčanu vrpcu ubacio na svako slovo ćirilice koje je radio.

- Imamo tu pupčanu vrpcu jer nas to vezuje sa našim, pra, pra ocima i sa onim što smo nasledili i iz sve te ljubavi i svega toga - rekao je Panić.

Prema njegovim riječima, pošto se ćirilica piše prema sebi, odgore na dolje i slijeva na desno, svaku vertikalu je pretvorio u ljudsku figuru, u energiju etra, vode i vazduha.

- Imaju ukupno 33 slike formata 160 sa 110, 120... Reakcije ljudi koji su videli slike su bile izuzetne. Svi su hteli da vide kakvo je njihovo slovo, kakva je ukupna energija njihovog imena. Naš jezik je slogovan i jako je važno da li je neko slovo ispred ili iza i onda ono takvu energiju i nosi - rekao je Panić.

Panić je rekao da je njegova namjera da svaka slika u likovnom smislu bude što čitljivija i da ne komplikuje umjetnički izraz, što je, kako je rekao, bio ogroman izazov.

- I ja sam uspeo da prikažem sav taj vazduh i taj etar u svakom od tih slova, tako da sam ja slikao slova baš tom plavom, etarskom bojom i imam vrlo male intervencije sa nekom crvenom linijom, sa malo zlata. Praktično sam pokušao da ispričam priču - rekao je Panić.

Panić je naveo da uz svaku sliku - slovo ide objašnjenje, dodajući da je proveo ozbiljno istraživanje kako bi došao do izraza šta to slovo znači.

On je dodao da je srpsko pismo bilo još i ljepše, ali je Vuk Stefanović Karadžić "ukrao nekoliko slova i znakova da bi promenio semantiku i energiju koje ona nose".

- Englezi i Nemci to stalno rade, da bi nam promenili tu sliku energije i etarsku snagu jezika, koju mi, inače, imamo - rekao je Panić.

On je rekao da je bio pozitivno iznenađen što je izložba pozvana u Dom vojske Srbije, koji je važna nacionalna institucija, što znači da su neki prepoznali njen značaj i borbu za ćirilcu kao pismo i najveće blago koje se mora očuvati.

Panić očekuje da će u najskorije vrijeme izložba biti postavljena u prostoru "Matice Srpske" u Novom Sadu, naglasivši da ga posebno raduje susret sa publikom u Banjaluci.

- Još nisam utvrdio datume. Poklonićemo i Banjaluci čaroliju kada nađemo adekvatan prostor. Da dođemo kompletno sa našim muzičarima koji prate izložbu. Da što više ljudi vidi i shvate kakvu u stvari veličinu i lepotu imamo - rekao je Panić.