Banjalučanin Dejan Špirko potekao je iz stare ruske porodice. Njegov djed je na ove prostore, kao emigrant, stigao dvadesetih godina prošlog vijeka. U gradu na Vrbasu Dejan je dobro poznat kao pečatorezac.
Sa Dejanom je razgovarala ekipa našeg ATV jutra kojoj je on otkrio neke tajne ovog zanata, za koji kaže da je lijep, ali da polako izumire.
Zaključivanje poslovnih ugovora, vjenčanja, ali i razvodi nisu mogli da prođu bez pečata Dejana Špirka. Jedini pečatorezac grada na Vrbasu, čuva zanat od zaborava. Za 28 godina rada izradio je na hiljadu pečata.
Dejan je od porodice naslijedio zanat. Pečati su za njega nešto više, kroz njih njeguje uspomenu na oca. Koliko god da je zanat star, mnogima nije jasno šta on ustvari znači.
Postoji nekoliko vrsta pečata, ovjere su potrebne za razne institucije, ljekare, matičare, ipak postoje oni koji su mu najdraži. Radi se o poklonima za voljene osobe.
Dejan strahuje da će u Banjaluci, zanat pečatoresca da izumre. Mladi ljudi nisu zainteresovani da nauče proces rada, niti da se bave ovim zanimanjem. Iako je to slučaj, ovjera papira ima poseban značaj kako u zakonu tako i u svijesti društva.
Da se pored pitanja "A gdje pečat?“ ne bi pitali "da li je pečat ispravan“ Dejan je objasnio kako otkiriti lažni ili neispravni. Еstetska, gramatička i grafička nepravilnost, jedni su od prvih znakova da ih nije radio stručnjak sa sertifikatom pečatoresca.