Devetnaestogodišnji Banjalučanin Pavle Đurić, koji se nakon nekoliko dana neizvjesnosti iz Izraela u kom bukti rat vratio u rodnu Banjaluku, izjavio je da nikada neće zaboraviti vitlejemsko nebo u plamenu, sirene i strah koji je u minutu prekrio Svetu zemlju i izrazio nadu da će tamo u najskorije vrijeme zavladati mir.
On je naglasio da njega i njegove školske drugove iz Niške Bogoslovije Kirila i Metodija ni u jednom momentu nije napustila vjera da će se sve završiti dobro, ali da im nije bilo ni svejedno ni lako.
"Bili smo u Vitlejemu u hotelu. Ustali smo rano ujutro na doručak i vidjeli smo rakete kako lete po nebu i onda što smo duže čekali bilo je gore i gore. Gdje god da smo pogledali vidjeli smo oblake dima. Čule su se eksplozije raketa", rekao je on.
Pošto se Vitlejem nalazi na palestinskoj teritoriji grupa od 120 hodočasnika među kojim je bio i Đurić, morala je da se probije do izraelskog dijela i aerodroma u Tel Avivu.
"Trudili su se oni da mi to sve izbjegnemo, ali svuda okolo je bila vojska. Uspjeli smo da pobjegnemo. Već su počeli da zatvaraju te izlaze. Da se nismo izvukli ostali bismo zarobljeni", rekao je on.
Đurić kaže da su na aerodromu u Tel Avivu imali internet i stalno bili na vezi sa episkopom niškim Arsenijem koji nije spavao cijelu noć kako bi im organizovao povratak, ali da je neizvjesnost bila velika.
"Čekali smo na let punih 30 sati. Tri puta je odgađan. Sat vremena pošto smo uzletjeli gađali su i aerodrom. Bogu hvala vratili smo se kućama", rekao je Đurić koga su u banjalučkim Dervišima dočekali roditelji, brat i dvije mlađe sestre.
On, međutim kaže da njegov povratak nije i kraj brigama za ovu porodicu jer su na ratnom području ostale njegova tetka i baka po majci, koje su u Izrael otišle preko britanske agencije jer tetka živi u Londonu.
"Molimo se da se i one sklone i da se mir vrati", rekao je Đurić.
