Ni oluja ni žuljevi nisu uspjeli stati na put Sanjinu Brusu i Igoru Škoriću iz banjalučkog naselja Karanovac koji su prepješačili više od 400 kilometara do manastira Ostrog, a svih 11 dana hodočašća, kako kažu, vodila ih je želja da se pomole za zdravlje porodice i prijatelja.
Ovi mladi momci na prvo hodočašće, put velike svetinje u Crnoj Gori, krenuli su 17. avgusta sa platoa parohijske crkve u Karanovcu. Iako su komšije, nisu znali da imaju istu želju koju su otkrili jedan drugom svega nekoliko dana pred kretanje na put. Nisu se, počinju priču devetnaestogodišnji Sanjin i dvadesetpetogodišnji Igor, mnogo dvoumili već su se udružili i krenuli u ispunjenje dugogodišnjeg sna.
Na samom početku hodočašća pratilo ih je, nastavljaju oni, veoma loše vrijeme, jaka grmljavina praćena kišom i olujnim vjetrom.
Sanjin, student prve godine Elektrotehničkog fakulteta u Banjaluci, kazao je da su se u Ostrog uputili preko Kneževa, Travnika, Kiseljaka, Sarajeva, te su na putu do ove svetinje prošli kroz Foču i Plužine.
"U svakom mjestu koje smo prošli ljudi su nas, bez obzira na vjeru, prijatno iznenadili. U Kneževu su nas dočekali neki momci koji su nam obezbijedili prenoćište, nakon čega smo se uputili ka Travniku gdje su nas, takođe, dosta lijepo ugostili. Dok ne kreneš i ne znaš koliko je ljudi dobrog srca“, ispričao je Sanjin sabirajući utiske.
Od pješačenja su im se stvorili žuljevi, ali nijednog trenutka im, kažu, nije palo na pamet da odustanu. Ovaj put posebno će im ostati u sjećanju zbog psa tornjaka koji ih je pratio iz Trnova do manastira Piva, otprilike nekih 100 kilometara.
"Sve vrijeme je sa nama išao, pratio nas je u stopu. Prva dva dana pas ništa nije htio da jede, tek treći dan nam je iz ruke počeo jesti. Kao da ga je Bog poslao da nas čuva. Kad je monah u manastiru Piva zazvonio, pas je otišao. Da je nastavio put sa nama i došao do Ostroga, sigurno bismo ga doveli u našu Banjaluku“, priča Igor, koji je inače pripadnik Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske.
On ističe da je najljepši osjećaj kad ih neko prepozna kao hodočasnike, pa ih pozdravi i prozbori sa njima koju riječ, a takvih je, kaže, bilo mnogo.
"U jednom momentu smo ostali bez vode, bukvalno smo u flašici imali tri gutljaja i deset kilometara ispred sebe do prvih kuća. Polako nas je počela hvatati panika, međutim, niotkuda iza ugla se pojavila česma i ljudi koji prodaju sokove. Umili smo se i napunili svoje flaše vodom. Nastavili smo put, osjećali smo se kao da smo tek krenuli od kuće. Našoj sreći nije bilo kraja. To nam je dalo snagu da nastavimo dalje“, ispričao je Igor.
Sam dolazak u manastir Ostrog i doček monaha kojima je njihov dolazak najavio sveštenik iz Karanovca, uglas pričaju komšije, natjera suze na oči i pregršt emocija.
Za sve one koji žele da krenu na putovanje slično njihovom, imaju samo jednu poruku.
"Ako nešto želite, to i slijedite. Sve je stvar želje, ostalo su izgovori“, zaključili su ovi hrabri mladići Sanjin i Igor.
Planovi
Sanjin i Igor, puni entuzijazma, već sad kuju nove planove za sljedeće hodočašće, koje bi trebalo da bude u maju naredne godine, kada bi na put ka Ostrogu trebalo da krenu u većem broju.
"Nakon što smo se vratili i ispričali svoju priču, mnogu drugovi su se zainteresovali da nam se pridruže sljedeće godine“, kaže Igor.
