Srbi u Belgiji žive i rade već 100 godina. Još od perioda između dva velika rata, priča teolog Nenad. Početkom 20 vijeka, sa naših ratovima opustošenih prostora, Srbi su u Belgiju mahom odlazili kako bi radili u rudnicima i u teškoj industriji. Poslije Drugog svjetskog rata kreću i političke emigracije.
„Srbi u to vrijeme su služili liturgiju u grčkim hramovima, pošto nismo imali svoj hram, crkvu, da bismo 1992. godine na čelu sa sveštenikom, tada, Velizarom Rakićem kupili jednu kuću u Opštini Skarbek i preuredili jedan prostor u kapelu. Sve do 2004. godine kada smo dobili od rimokatoličke crkve na korištenje ovu crkvu u kojoj se sad nalazimo“, kaže teolog Nenad Simić.
Najviše ljudi okupi se ovdje o velikim praznicima poput Božića i Vaskrsa, ali tu je i prostor za druženje, što je veoma bitno za naše ljude u inostranstvu, kaže Simić. Sem crkve, ljude okupljaju i razna udruženja, a Srpski klub "Krug" čini čak 150 članova, simpatizera, ali i stranaca.
„Okupljamo ljude, uglavnom,ljudi iz Srbije, zatim iz regiona, a sve više i više imamo i stranaca koji žele da uče naš jezik ili su putovali u našu zemlju i žele malo više da saznaju o tome, tako da imamo Belgijanca, Brazilca, Poljaka, Njemicu...“ , rekla je Olivera Dražić, osnivač Srpskog kluba "Krug".
Od 2003. postoji i osnovna škola "Ivo Andrić", a kulturu ili podsjetnik na "nas i naše u tuđini" prisutni su kroz suze i smijeh doživjeli sa glumcem Tihomirom Stanićem, koji je za njih izveo monodramu "Na Drini Ćuprija".
„Ljudi se prepoznaju u liku tog Mehmed-paše koji je porijeklom i koji zbog bola koji osjeća u grudima, jer su ga kao dijete odveli... Onda ima potrebu da nešto u zavičaju napravi i da nekako vrati svom zavičaju“, rekao je glumac Tihomir Stanić.
"Nije dovoljno jednoj stvari okrenuti ledja pa da prestane da nas muči i goni", kaže jedan citat Andrićeve Ćuprije. Procjena je da ukupno 6000 Srba sada živi u Belgiji, polovina od tog broja u briselskoj regiji.
