Već pola godine Sakib Mahmuljin, pravosnažno osuđen na ionako mizernih osam godina za zločine nad Srbima, bezbrižno boravi u inostranstvu umjesto u zatvoru. On je ubrzo nakon presude Suda BiH praktično pobjegao u Tursku, pod izgovorom liječenja, bez bilo kakve dozvole nadležnih institucija. Sada navodni nezavisni sudski vještak daje rokove i do mjesec dana za dostavljanje dokumentacije o zdrastvenom stanju. Za Republiku Srpsku sve je jasno, to je još jedan šamar beha pravosuđu, ali i ismijavanje i novo iživljavanje nad srpskim žrtvama.
"To je očigledno bila sprega i dogovor. Vrlo jasno vidimo iz postupaka Suda, jer već mjesecima odugovlači, iako smatram da se nije trebalo tražiti nikakvo vještačenje medicinske dokumentacije, jer je trebalo po hitnom postupku da se traži potjernica, posebno u smislu da su ga identifikovali da se nalazi u Turskoj, trebalo je da se traži ekstradicija Sakiba Mahmuljina iz Turske u BiH", rekao je Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih.
Pravosudne institucije u BiH se slično ponašaju i kada su u pitanju druge muslimanske ratne vođe. Atif Dudaković navodno nije u stanju da prisustvuje ročištima, ali može da vozi auto, pa saznajemo da je imao saobraćajnu nesreću. Ista matrica je i u slučaju Dobrovoljačka, gdje se čeka konačno pojavljivanje ljudi poput Ejupa Ganića pred sudom, ali se i to odlaže.
"Vrlo nam je jasno šta se krije iza toga, iza ova dva predmeta Dudaković i Ganić -Dobrovoljačka ulica, svjesno se odlaže sa glavnim pretresom, kako bi biološki nestali svjedoci, pa i neki od počinioca, i biologija bi zatvorila predmet sam po sebi i ne bi se moglo doći do zadovoljenja pravde", kaže Kojić.
Samo suđenje Mahmuljinu i više je nego sramotno. Godinama se čekalo da se proces pokrene, a onda je dobio kaznu od 10 godina, da bi nakon žalbe ta kazna bila smanjena na osam godina.
Podsjećamo, na teret su mu stavljeni stravični zločini nad Srbima na području Ozrena i Vozuće. U tim zločinima, muslimanskim snagama pomagali su zloglasni mudžahedinski odredi, a njihove pripdanike su kasnije, bošnjački lideri poput Šefika Džaferovića, za ratne zasluge nagradili i beha državljanstvom.
