Nezapamćena "diplomatska brljotina", kako mnogo nazivaju odbijanje dvojice članova Predsjedništva BiH da dočekaju ministra spoljnih poslova Rusije Sergeja Lavrova, vjerovatno bi trebalo da padne u sjenku "afere" koja se plete oko poklona koji je Lavrovu uručio predsjedavajući Predsjedništva Milorad Dodik.
"Sporna" ikona tako postaje savršen paravan iza kojeg bi trebalo sakriti diplomatski presedan zbog kojeg ćemo se načekati da u BiH vidimo nekog ozbiljnijeg gosta iz inostranstva, smatra Ana Trišić Babić, savjetnica za spoljnu politiku predsjedavajućeg Predsjedništva Milorada Dodika.
"Priča se koristi na osnovu nepotpunih podataka i smiješno je da na osnovu fotografije u novinama ili na agencijima počnete nekog da optužujete. Za to vrijeme, valjda treba da zaboravimo da je Rusija, između ostalog, stalna članica Savjeta bezbjednosti UN, a Sergej Lavrov jedan od trojice najuticajnih šefova diplomatija u svijetu. To što mu je ovdje priređeno je strašno, jer se na sastanku nisu pojavili čak ni savjetnici članova Predsjedništva, a ne treba ni podsjećati da je protokol posjete bio poznat mnogo ranije", kaže Trišić Babić.
Priču o ikoni u jeku diplomatskog skandala manipulacijom smatra i sociolog Drago Vuković, sa Instituta za društvena istraživanja u Bijeljini. Pravo je pitanje zašto se to baš sada pojavljuje kao problem, napominje Vuković.
"Manipulacije svih vrsta sastavni su dio naše političke scene, ali je ovo izuzetno ružna poruka i kad se radi o duhovnim vrijednostima. Ne znam šta je bio cilj onih koji su tu informaciju stavili u funkciju, ali ona je još jedan pokazatelj zapuštenog političkog, društvenog, pa i civilizacijskog stanja društva", kaže Vuković koji je prije 16 godina bio i savjetnik tadašnjeg srpskog člana Predsjedništva BiH.
I sa tog aspekta, objašnjava Vuković, treba podsjetiti da je protokol toliko čvrsta i na neki način "zakovana" stvar, da se pri posjetama visokih delegacija i zvaničnika svaki detalj unaprijed zna i da, baš zbog toga, nema iznenađenja.
"Reakcija dva člana Predsjedništva bila je tragikomična i pokazala je ne samo nepoštovanje gosta, već i negaciju sopstvenih institucija. Uprkos svim unutrašnjim problemima, mi postojimo kao država koja ima međunarodni subjektivitet i članica smo Ujedinjenih nacija, dakle moramo pokazati elementarni nivo pristojnosti i mogućnosti da funkcionišemo. Teško da to može biti manje važno od priče o poklonu-ikoni", kaže Vuković.
Što se ikone tiče, đakon iz Mostara, Branislav Rajković, kaže da je uobičajeno da se ikone različitog porijekla nalaze i kod nas, kao i u bilo kom drugom dijelu svijeta.
"Po svoj prilici, riječ je o okovanoj i uramljenoj ikoni Svetog Nikole. U nedostatku potpunih informacija o tačnom vremenu nastanka konkretne ikone, kada je označena i možda zvanično registrovana kao ukrajinska kulturna baština, kao i otkad je na našem prostoru, čini mi se da je važno napomenuti da je uobičajeno da se ikone različitog porijekla nađu u bilo kom dijelu svijeta. U prošlosti, naročito, ljudi su ikone darovali i primali kao dar, pa i otkupljivali i poklanjali svojim crkvenim zajednicama", objasnio je đakon Rajković za RSE.
S druge strane, "darovanje" posebne pažnje prema Republici Srpskoj koju je Lavrov pokazao došavši najprije u Istočno Sarajevo, a zatim i svojim stavovima o članstvu BiH u NATO, nije moglo proći bez reakcija iz Sarajeva, ali ništa od toga ne može biti opravdanje za "diplomatsko samoubistvo", podsjeća Ana Trišić Babić.
"Sva ta opravdanja su potpuno besmislena. Evo, ako hoćete primjer, pogledajte kakav je bio doček Sergeja Lavrova u Zagrebu. Zemlja koja je članica NATO i Evropske unije, ruskog šefa diplomatije dočekala je ne samo protokolarno, već i srdačno", kaže Trišić Babić.
