Ministar bezbjednosti u Savjetu ministara BiH Nenad Nešić odgovorio je lideru HDZ 1990 Iliji Cvitanoviću koji mu je juče poručio da je ''operacija Oluja najblistavija i najčišća pobjeda hrvatske vojske, pa i hrvatskog naroda, nad velikosrpskim agresorom i okupatorom u Domovinskom ratu'', te je branio zaposlenog u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela koji je veličao Oluju uz ustaški pozdrav “Za dom spremni!”.
Nešić je u svojoj izjavi rekao da Srbi srpski narod ne slavi događaje u kojima su drugi stradali, što se, kako je rekao, ne može reći za Cvitanovića i narod kojem on pripada.
Saopštenje Nenada Nešića prenosimo u cjelosti:
“Kada sam pročitao Cvitanovićevu izjavu prvo sam zanijemio. Zanijemio sam pred tolikom količinom mržnje i svakim nedostatkom empatije, makar za ubijenu djecu. Gospodine Cvitanoviću, od Nenada Nešića nikada niste čuli niti ćete ikada čuti da je opravdao ijedan zločin nad nesrpskim stanovništvom. Od mene nikada niste čuli niti ćete ikada čuti da sam ubijanje civila, djece, žena, staraca, nazvao 'blistavim vojnim operacijama'. Posebno sam ponosan što srpski narod ne slavi događaje u kojima su drugi stradali, što se ne može reći za Vas i narod kojem pripadate.
Pozdrav 'Za dom spremni!', gospodine Cvitanoviću, i Ustavni sud Hrvatske je proglasio protivpravnim jer ''simbolizuje mržnju prema ljudima drugačije vjerske i etničke pripadnosti, manifestaciju rasističke ideologije, kao i potcjenjivanje žrtava zločina protiv čovječnosti''. Pod tim pozdravom, u Pavelićevoj NDH ubijeno je 73.316 djece, a u Jasenovcu 700.000 ljudi. Koji zdrav um to može pravdati? Jesu li i oni bili agresori?
Što se tiče 'blistavosti Oluje', kažite mi šta je to blistavo u progonu 250.000 civila i stradanju njih 2.200, čiji su preci vijekovima živjeli na području Hrvatske? Kako su djeca, rođena na ognjištima svojih prađedova postala agresori?
Zamislite 'agresora' koji traktorima, automobilima, konjskim zapregama, kamionima napušta svoje kuće, noseći u zavežljajima sve što su stekli, a onda ih oslobodioci ubijaju u koloni iz migova. Na putu, Bosanski Petrovac-Ključ, 7. avgusta u 12 časova i 10 minuta, 'oslobodioci' iz migova ubili su devet civila: tri dječaka od 4,9, i 13 godina, djevojčicu od 9 godina, djevojku od 21 godinu, staricu od 63 godine i tri odrasla muškarca. Ranjene su desetine ljudi....
Dan kasnije, oko 17 sati, kod mjesta Svodna, hrvatski avioni su ponovo gađali kolonu i ubili troje ljudi. Jedno do drugog, pali su majka i sin – Marija i Mile Malobabić, i Rade Galogaža. Teško je ranjeno četvero djece i još 12 žena i muškaraca...Na području Hrvatske Kostajnice, u koloni, ubijeni su deda i unuk – Petar i Siniša Dobrić....
Šta je tu blistavo, gospodine Cvitanoviću?
To što je zločin prošao nekažnjeno, ne znači da se nije desio. Nažalost, planeta je puna zločina bez kazne jer pobjednici kreiraju i pravdu i istoriju.
Mogao bih Vam ispričati 2.200 priča o strašnim sudbinama ubijenih civila, bolu njihovih bližnjih, o djeci koja su stradala u naručjima majki, o majkama koje žive a ne žive jer su ostale bez djece, ali ne vrijedi pričati čovjeku bez savjesti, obraza i empatije.
Vaše riječi mi potvrđuju da duboko u sebi znate da je Oluja najveći poraz Hrvatske, pa zato tako burno reagujete. Poražena je ljudskost, poražene su hrišćanske vrijednosti. Žrtve su vječne i nepobjedive. Dželati ostaju dželati, prezreni i prokleti do devetog koljena.
Ipak, na jednom Vam hvala – Vaše riječi su nam otrežnjenje i nauk da zlo nije umrlo, da se takvih poput Vas moramo dobro čuvati da se našoj djeci zlo ne bi ponovilo.
Vama želim svako dobro, mir i ljubav u srcu. Našim stradalim neka je smiraj namučenim dušama!
Ostaće u našem vječnom pamćenju.”
