Samoimenovani njemački visoki predstavnik, koji je nelegitiman, jer ga nije potvrdio Savjet bezbjednosti kako bi trebalo da bude, pokušava na sve načine da diskredituje Republiku Srpsku i zastupa stav o unitarizaciji Bosne i Hercegovine, pokušava da igra sa nekim političkim snagama srednjobosanskih Hrvata, ali, ipak, i bosanski Hrvati imaju svoje viđenje toga kako će braniti svoj identitet i principe Dejtona o ravnopravnosti tri konstitutivna naroda.
Rekao je ovo ministar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov u ekskluzivnom intervjuu za Alternativnu televiziju.
Lavrov: Sve je to tužno. To rade ljudi koji s vremena na vrijeme optužuju nas i druge zemlje za kršenje Povelje UN-a, za kršenje rezolucija Savjeta bezbjednosti. A to što oni sada guraju u svojstvu dnevne agende za Bosnu i Hercegovinu jeste direktno potkopavanje rezolucije Savjeta bezbjednosti UN.
Možda je baš zbog toga gospođa Tomas Grinfild, predstavnik SAD-a pri UN-u u Njujorku, rekla poslije donošenja rezolucije o pozivu, o pozivu na prestanak vatre u Pojasu Gaze tokom mjeseca ramazana, rekla je "Da, rezolucija je donesena, SAD to nisu ometale, bili smo uzdržani, ali svi mi znamo da ova rezolucija nije obavezujuća“. Uprkos tome što je u Povelji UN-a napisano da su sve rezolucije Savjeta bezbjednosti obavezujuće. Ali, vidite za SAD rezolucije o Palestini, Balkanu, ako one zastupaju interese srpskog naroda, one nisu obavezujuće. I to treba imati na umu.
ATV: Koja je uopšte uloga međunarodnih organizacija, ako one djeluju tako kao što ste objasnili i kako, u suštini, i jeste. Treba li nastaviti vjerovati u te principe?
Lavrov: Naravno, da treba vjerovati u njih. Baš zbog toga što svi problemi savremenog društva proističu iz grubog kršenja Povelje UN-a. Povelja UN-a u punom obimu čuva svoju aktuelnost, ako se pošteno primjenjuje, ako se primjenjuju svi njegovi principi u punom obimu i uzimajući u obzir tijesnu međusobnu povezanost tih principa. Ako bi tako bilo, onda bi mnoge aktivnosti zapada bile nelegitimne. Zapad se nikada nije vodio ključnim principom Povelje da su UN zasnovane na suverenoj jednakopravnosti država. Navedite bar jedan konflikt u kome je Zapad sa nekim razgovarao kao sa sebi jednakim. Čak i sada, Kina, velika država, najbrže rastuća ekonomija svijeta, prva ekonomija po paritetu kupovne moći. Tamo ide čas ministar finansija, čas državni sekretar i drže lekcije. Javno zahtijevaju da se prekine saradnja sa Ruskom Federacijom. Ali Si Đinpin i Vang Ji, ministar spoljnih poslova Kine, su odgovorili da Kina sama odlučuje sa kim će da sarađuje i sa kim će imati kakve odnose i "Mi nikada...", rekli su Kinezi, a to je i naš stav, "Mi nikada ne sarađujemo sa nekim samo da bismo bili protiv nekog drugog". A Zapad se trenutno bavi upravo time i pokušava obrazovati neku antirusku i antikinesku koaliciju. Antiruska je hitan zadatak, a antikinesku će pokrenuti kao uvod onda kada Kina postane za njih glavna prijetnja, kako oni kažu, glavni protivnik.
Već su počeli uvoditi sankcije protiv Kine. A što se tiče međunarodnih organizacija, prvo svi treba da u punom obimu poštuju principe Povelje UN. Oni sada spominjući Ukrajinu govore samo o teritorijalnom integritetu. Bilo je tako i 2014. godine kada su građani Krima na referendumu izabrali povratak u okvire Ruske Federacije. Odmah se moglo čuti da se mora poštovati teritorijalni integritet Ukrajine. Kada je 2008. godine, bez bilo kakvih vojnih dejstava, bez kriznih situacija, tokom perioda pregovora između Beograda i Prištine, odjednom proglašena nezavisnost Kosova, Zapad je rekao da je to u potpunosti u skladu sa principom prava naroda na samoopredjeljenje, koji je, takođe, u Povelji UN-a. I razumijete, nikoga ne interesuje takva logika. Oni su tako rekli i njihova medijska mašinerija za ispiranje mozgova običnih ljudi se pokreće punom snagom i poslije ih ne možeš razuvjeriti u to.
Još jedan zabrinjavajući problem jeste i to što je Zapad preplavio sekretarijat međunarodnih organizacija. Tamo postoji jedna kategorija činovnika, kao činovnika UN koji imaju radne ugovore na neodređeno. Mi smo bili protiv toga, borili smo se još u prošlom vijeku, 70-tih, 80-tih godina, ali Generalna skupština je izglasala da za njih budu ugovori između ostalog na neodređeno. I oni sada dominiraju u Sekretarijatu UN-a, ljudi sa takvim ugovorima. Zamislite, čovjek dolazi da radi i zna da će ostati tu do penzije, živjeti u Njujorku. Dobija privremeni boravak, zatim državljanstvo, djeca idu tu u školu, na univerzitet, sav njihov novac je u američkim bankama, naravno. Ako pogledamo, ima jedan izvještaj zove se Sastav Sekretarijata. Tamo ima mnogo prezimena ljudi drugih civilizacija, iz indijske, pakistanske, afričkih država. I koliko je njih pod natpisom, na primjer, Senegal crtica SAD. Skoro svi imaju dvojno državljanstvo, praktično. I jasno je da ako SAD-u padne na pamet da iskoriste te ljude, a koriste ih redovno, imaju sva sredstva za to. Zato je neophodna reforma. I reforma Sekretarijata, između ostalog, da se otkloni disproporcija u korist zapadnih država. I kao što treba u Savjetu bezbjednosti ispraviti istorijsku nepravdu, ukloniti preveliku zastupljenost Zapada i nedovoljnu zastupljenost Afrike, Azije i Latinske Amerike, tako isto treba uraditi i sa Sekretarijatom.
To je veoma komplikovan posao, jer su mnogi ljudi prosto prirasli za svoja radna mjesta. Desila se i neka radna solidarnost, u određenoj mjeri. Ali, pogledajte na rukovodstvo UN-a, na sve rukovodeće pozicije, generalni sekretar, zamjenik za politička pitanja, zamjenik za uspostavljanje mira, za humanitarna pitanja, odjeljenja za bezbjednost, sve vode članovi NATO-a. Rusija vodi odjeljenje za antiterorističko djelovanje, Kina odjeljenje za ekonomska i socijalna pitanja, veoma važno odjeljenje. Ali sve administrativne poluge su u rukama članova NATO-a.
ATV: Veoma dugo radite kao ministar spoljnih poslova, 20 godina. Imali ste kontakte sa predstavnicima i sa rukovodstvom SAD-a na samom početku, a i sada. Ima li razlike, kakvi ljudi sada sjede u Vašingtonu i zašto sa njima nije moguće razgovarati?
Lavrov: Zato što su ti ljudi, bez sumnje, zatočenici vijekovne hegemonije Zapada na svjetskoj areni. Oni su zatočenici kolonijalnih i neokolonijalnih metoda. Oni hoće da žive na račun drugih, kao i prije. Stvorili su sistem globalizacije, fiksirali su dolar kao glavnu svjetsku valutu. Uvjeravali su sve da dolar nije američko vlasništvo, nego uspjeh cijelog čovječanstva, da je to osnova svjetske trgovine, svjetskih investicija i tako dalje.
Svjetska trgovačka organizacija, poštena konkurencija, presumpcija nevinosti, tržišni mehanizmi. Čim je Kina, na osnovu tog sistema globalizacije kojeg su Amerikanci svima nametali, čim je na tom polju počela da prestiže SAD, oni su ukinuli resor za regulisanje sporova u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, kojem je Kina podnosila svoje žalbe na diskriminaciju od strane SAD, oni su ga prosto zatvorili. On sada ne radi.
Uz pomoć kojih metoda su to uradili, nije važno. Kada im je trebalo da kazne Rusiju, bilo ih je briga za nepovredivost privatne imovine, prisvojili su naše državne rezerve, rezerve koje su formirane na račun ruskih građana, onih koji plaćaju porez. Razumijete, može se dogovarati kada čovjek shvata neophodnost pronalaska ravnoteže interesa, a kada se svaki razgovor pretvara u pokušaj nametanja svoje volje, primoravanja sagovornika da se povinuje... Odnosno, ja sada vidim samo spremnost za takvu vrstu razgovora, razgovor hegemona sa bilo kim. A pošten razgovor, kako predviđa Povelja UN-a, se tamo ne sprovodi. Bilo je mnogo razgovora, sad će biti i izbori, ne postoji nikakav raskol između demokrata i republikanaca u odnosima prema Rusiji, pa i prema i Kini. Negdje je usijano, negdje još usijanije, ali, u principu, mi ne vidimo nikakvu razliku ni kod jednih ni kod drugih, ko god da pobijedi na predsjedničkim izborima.
Mi za njih predstavljamo neprijatelja u svakom smislu, protivnika, neprijatelja, nijanse su u pitanju, ali strateški poraz koji treba da bude nanesen Rusiji je cilj američkog establišmenta. Ali, kako je rekao predsjednik Putin odgovarajući na slično pitanje, mi ćemo biti spremni da razgovaramo sa onim koga izabere američki narod. Ako postoji uzajamna spremnost. Nema ljubavi na silu, kako se kaže.
Kompletan intervju Sergeja Lavrova za ATV pogledajte u video prilogu.
