Profesor emeritus Nenad Kecmanović ukazao je na situaciju u kojoj je sila argumenata zamijenjena argumentom sile u međunarodnim odnosima i rješavanju sporova u svijetu.
Kecmanović je naveo da je slučaj Šmit paradigmatičan primjer na šta su spale UN, te da generalni sekretar te organizacije Antonio Gutereš nevješto sakriva zapisnik sa sjednice iz koga se vidi da Kristijan Šmit nije izabran za visokog predstavnika, te da se lažno predstavlja u BiH.
On je naveo da situacija u kojoj je silu argumenta zamijenio argument sile u međunarodnim odnosima i rješavanju sporova u svijetu nije nova već bi se moglo reći da je stara koliko i politika.
"Postoje izreke koje kažu da se `na silu ili snagu argumenta pozivaju slabi, a da sili argumenta nisu ni potrebna`, zatim da se `na pravo i pravdu pozivaju nejaki, a jaki i jesu po tome što mogu da ih krše`, pa onda `sila Boga ne moli ...`", podsjetio je Kecmanović u tekstu za "Glas Srpske".
On je naveo da sila argumenta ima neke šanse samo pri ravnoteži snaga, kao što je bilo između SAD i SSSR tokom hladnog rata, ali članice dva suprotstavljena bloka podlijegale su teoriji ograničenog suvereniteta, samo što je to na Istoku bilo mnogo grublje i transparentnije, a na Zapadu suptilnije i manje vidljivo.
Načelo o nemiješanju u unutrašnje poslove drugih država, SAD i SSSR, sa satelitima, su uzajamno poštovali, napomenuo je Kecmanović i dodao da se Amerikanci nisu vojno umiješali kada je 1956. godine došlo do pobune u socijalističkoj Mađarskoj, kao što je komunistička ljevica vezana za Moskvu ostala pasivna prilikom pobune studenata i radnika u Francuskoj 1968. godine.
Prema njegovim riječima, padom Berlinskog zida SAD su postale jedina supersila bez kontrasile koja bi je pozitivno ograničavala.
"Dok se svijet radovao kraju hladnog rata, razoružanju, rađanju jednog svijeta, perspektivama vječnog mira, SAD nisu odoljele izazovu globalne dominacije. Novi svjetski poredak, paks amerikana, američka izuzetnost, svjetlost na brijegu, izvoz ljudskih prava i demokratije, nacionalna geostrateška bezbjednost koja obuhvata svaku tačku na planeti kao potencijalnu opasnost koju kontroliše svjetski policajac", naveo je Kecmanović.
On je dodao da su to sintagme koje opisuju jedinstven proces koji je možda najjasnije došao da izražaja ne samo u UN, nego svim međunarodnim organizacijama i institucijama.
Kecmanović je istakao da su sve to postale puke alatke globalne političke, finansijske, medijske, vojne, kulturne dominacije širokog spektra u doba postistine i postčinjenica.
"Neposlušni i buntovni srpski svijet našao se prvi na meti, a evo smo izgleda i posljednji, jer Zapad je na zahodu, a Istok, sjever i jug se probudio i ujedinjuje se brže nego što je iko očekivao", kaže Kecmanović.
