"Odem ja kući i kažem svom ocu. Ćale moj dobri, imamo mi puno đedovine. Moja porodica ima zemlje u Motikama, Kuljanima. Daću ja svom narodu da pokažem da je moguće. Od naše zemlje smo isparcelisali da počnemo sa podjelom besplatnih placeva".
Tako je Draško Stanivuković priznao da nema gradske zemlje koju može da podijeli. I tako je postalo jasno da je samo obmanuo mlade ljude.
Gradonačelnik Banjaluke već mjesecima obećava zemlju mladim bračnim parovima. To je nemoguće, obavijestile su ga institucije. Ne može se arčiti gradska zemlja kao da je đedovina, pa je zbog toga odlučio da arči ipak đedovinu.
Dok su institucije objašnjavale da je proces poklanjanja zemlje nemoguć, on je optuživao Skupštinu koja ne podržava realizaciju njegove sulude zamisli. Kada niko nije prestao na režirano ludilo, a prijave se namnožile, Stanivuković je sada odlučio da ponudi svoju zemlju.
Tokom posljednjih mjeseci tvrdio je kako grad na raspolaganju ima 1.000 placeva i naglasio da očekuje da će ih biti još više. Oglašavalo se Pravobranilaštvo, pravnici, odbornici, svi su pričali kako Stanivuković obećava nemoguće. Za sve to vrijeme u Gradsku upravu slivali su se podaci prijavljenih mladih bračnih parova.
Na kraju, slučajno ili namjerno, Stanivuković je priznao da od priče da će grad dijeliti zemlju nema ništa.
