"Važno je što je ovdje bilo više drugačijih planova. Jedni su, naravno, za čuvene famozne zgrade i neke druge planove koji bi uništili ovu čuvenu zelenu oazu uz Vrbas"
Ovako je Draško Stanivuković najavio čuvenu zelenu oazu uz Vrbas pored pravnog fakulteta. Bageri rade punom parom. Prave se rekreativne zone i dječija igrališta, ali na 15.000 kvadratnih metara betona, ploča i kamenih klupa. Trave ni za lijeka. Banjalučani nezadovoljni. Ne žele parkove koji liče na parking, nego drveće, hlad i prirodu.
"Ja sam apsolutno protiv betona. Svuda gdje se previše betona koristi to je degradacija prirodne sredine. Ja ne znam šta je tu predviđeno, tu je neki amfiteatar predviđen, tako nešto. Bojim se da neće upropastiti, ovo je najljepši kutak u gradu", "Ja sam definitivno za parkove s više zelenila, pogotovo u gradu. Sad je ljeto i baš je vruće i ljudima vjerovatno prija da pored Vrbasa imaju nešto sa zelenilom", "Ja sam za više zelenila zarad djece, jer tu će ipak manja djeca se igrati, nećemo mi stari. Nama starima po betonu može, a djeca bi trebali biti na travi i na zelenilu."
Ovo je još jedna od sumanutih ideja koja je potpuno besmislena. U gradu je sve više površina pod betonom, poručuju iz SNSD-a.
"Da li Banjaluci treba još jedan amfiteatar, da li treba pored ljetnje pozornice Kastela, da li treba pored multifunkcionalnog objekta Staklenca, Trga oslobođenja, da li treba pravnom fakultetu, jer je u njegovoj blizini jedan takav amfiteatar, imajući u vidu da pravni fakultet ima svoj atrijum", kaže Srđan Mazalica, član GrO SNSD Banjaluka.
Da li se gradonačelniku baš sviđa beton ili tako izlazi u susret nekoj firmi teško je procijeniti. Ono što se da lako procijeniti jeste da Banjaluka sve manje ima zelenila i hlada.
Rok za izgradnju je jun 2026. godine. A do tada, nestašica vode, infrastruktura u haosu, važni projekti poput mosta u Docu i Česmi još uvijek su problemi koji su na listi čekanja.
