Na obilježavanju tridesete godišnjice od smrti 12 banjalučkih beba, položeni su vijenci i odata je počast minutom ćutnje kod spomen-obilježja „Život“ u Banjaluci.
Predsjednica Udruženja 12 beba i jedna od majki nastradale djece, Željka Tubić, izrazila je bol i tugu koji se, ni 30 godina kasnije, ne mogu izbrisati.
„Ne postoji način da se dijete iz srca izbriše, da se bol i tuga izbrišu. Tog maja, svaka od nas majki bila je srećna i ponosna, vjerujući da će rođenjem tih beba nadvladati život nad smrću“, rekla je ona i zahvalila se rukovodstvu Republike Srpske i svim prisutnima na podršci koju su im pružili.
Predsjednica Republike Srpske, Željka Cvijanović, rekla je da je ovo jedno od najtužnijih sjećanja koja građani Srpske nose iz prethodnog rata, prvenstveno jer su tada stradala nedužna, tek rođena djeca.
„Svjedoci smo toga da se mnogo puta okupljamo povodom tužnih stvari, zato što je ono što se dešavalo u našoj prošlosti tužno. Ovo jeste najtužniji događaj zato što je to bilo vrijeme u kojem su stradala nedužna, tek rođena djeca, koja bi danas trebalo da budu odrasli ljudi od 30 godina“, istakla je Cvijanović.
Dodala je da se ovaj događaj vezuje za jednu od najvećih brutalnosti Savjeta bezbjednosti.
„Tužni smo što se za ovaj događaj vezuje jedna od najvećih brutalnosti, a ona potiče od Svjetske globalne organizacije i njenog srca koje se zove Savjet bezbjednosti koji bi trebalo da bude na usluzi svima na planeti kojima je pomoć potrebna“, navela je predsjednica.
Predsjednik Vlade Republike Srpske, Radovan Višković, naveo je da su tek rođene bebe bile uskraćene za ono najosnovnije u životu.
„30 godina poslije jednog od najtežih zločina koji se desio na ovom prostoru. Tek rođene bebe, uskraćene su za ono elementarno u životu, a to je kiseonik. Ne mogu rat i ratni sukobi biti opravdanje, i u ratovima su prisutne humanitarne pomoći“, rekao je Višković.
Srpski član Predsjedništva, Milorad Dodik, kaže da i ove godine kao i svake prethodne treba da se prisjetimo ovog gnusnog zločinačkog čina.
„Okupljeni smo svake godine da se prisjetimo gnusnog zločinačkog čina. Neki u tom vremenu nisu bili humani. Ono što moramo činiti jeste da pored svih ovih tužnih dana osiguramo stabilnost i mir“, kazao je Dodik.
Podsjetimo, stradanje 12 beba posljedica je sankcija tadašnje međunarodne zajednice, jer se Republici Srpskoj nije mogao dostaviti kiseonik.
Nedugo zatim zbog nedostatka kiseonika preminulo je 12 beba na Klinici za dječije bolesti u Banjaluci. Slađani Kobas, jednoj od preživjelih beba, zbog nedostatka kiseonika narušeno je zdravlje. Imala je trajno oštećenje vida, mozga i pluća, a kasnije se bezuspješno borila i sa rakom kostiju. Preminula je 2006. u 13. godini života.
Marko Medaković, 14. beba nakon rođenja je bio bez kiseonika oko 10 minuta što je dovelo do toga da diše trećinom pluća, do cerebralne paralize, hematoma na mozgu i krivljenja kičme.
