Zasigurno se zna da Draško Stanivuković nije u Banjaluci. Ni njemu se izgleda ne lomi po zamrznutim banjalučkim ulicama, pa je samo nekoliko dana nakon dolaska sa Jahorine otputovao na istok Srpske.
On barem može. Veliki dio stanovnika sa teritorije grada Banjaluka danima ne može ni iz dvorišta. Prije nekoliko dana se gradonačelnik izvinio za haos u gradu, kola su se slomila na koordinatorima u zimskoj službi koji su smijenjeni, a prihvaćena je i ostavka načelnika odjeljenja za saobraćaj koji kao takav ne postoji. Logično.
Što se Banjalučana tiče, logično bi bilo da se najslabija karika u lancu odgovornosti tražila na samom vrhu.
Odgovornost za katastrofalno stanje u Banjaluci je i na gradonačelniku. Kažu to građani najvećeg grada Srpske. Posljedice bi bile minimalne da su se mašine na vrijeme upalile i da se odmah krenulo sa čišćenjem snijega.
"Ima zato što nije preduzeo korake da aktivira ove koji su zaduženi za to, nije njegova direktna odgovornost, ali posredna jeste",
"Ovo su bile izvanredne prilike, djelimično da",
"Malo sam iznenađena da je ovako, obično bude sve sređeno, donekle da", govore nam građani Banjaluke.
Ovako, već šesti dan slike Banjaluke nisu nimalo reprezentativne, pa ih, vjerovatno, zato Draško Stanivuković i ne dijeli po društvenim mrežama. Mnogo fotogeničnija trenutno je, očigledno, Jahorina ili neki drugi dio Republike Srpske pa je vjerovatno zbog toga Draško Stanivuković i imao turneju po drugim gradovima.
I dok se banjalučki gradonačelnik upoznavao sa širim zavičajem, drugi su se brinuli o ljudima o kojima bi trebalo da brine on. Na inicijativu generalnog sekretara SNSD-a i ministra finansija u Savjetu Ministara Srđana Amidžića, a uz odobrenje srpskog člana predsjedništva Željke Cvijanović u pomoć su sa mehanizacijom priskočili pripadnici OS BiH.
Probijali su se kroz snijegom okovanu Manjaču. Vojnici su čistili neprohodne puteve, a došli su i do zametenih porodica koje su danima bez struje, potpuno odsječenih od ostatka Banjaluke.
"Lijepo je to što obilazi Brčko, Bijeljinu, Lopare, ali bi gradonačelniku Banjaluke bilo bolje da se pozabavi ljudima koji su mu i omogućili da obavlja tu funkciju. U jednoj od najvećih kriza koje su pogodile Banjaluku u protekle četiri godine, gradonačelnik, koji je ujedno i komandant gradskog Štaba za vanredne situacije, nije ni bio tu. A nije tu ni danas. Banjaluka nije samo centar grada, Banjaluka su i Stričići, Pavići, Donja Kola - tamo se ljudi još uvijek bore za živote. Apelujem na Grad da ukoliko postoji i jedan dobavljač kojem nisu dužni, da ga pošalju u Bočac i Agino selo", kaže Amidžić.
Kakav gradonačelnik, takvi i saradnici. Nebojša Drinić, jedan od trojice najbližih, zimske službe angažovao je da čiste oko samouslužne praonice u njegovom vlasništvu.
I dok su iz Gradske uprave na sva zvona oglašavali da se snijeg čisti po prioritetima, Banjalučani se pitaju - po čijim? I šta je sa onim ljudima iz perifernih naselja koji već nekoliko dana ne mogu prići centru grada da bi, na primjer, kupili lijekove. Tamo će se gradonačelnik, vjerovatno uslikati tek kada se sve otopi. Ako bude imao obraza da ode.
Nije gradonačelnik ni u Bijeljinu, u koju je navratio poslije Brčkog, a prije Lopara, uspio da pobjegne prozivkama za katastrofalno stanje u Banjaluci. Stigle su ga kroz pjesmu.
Onu kojom je dočekan na druženju lovačkog udruženja Crnjelovo. Iako je gradonačelnik cupkao uz ritam muzike, tekst mu se, reklo bi se, nije baš svidio.
A kamo sreće da je ovo što je ispjevano, bila samo još jedna lovačka.
Pjesmu možete poslušati u video prilogu.
