Poslije Ćorluke i Mandžukića od reprezentativnog dresa se oprostio i golman koga smatraju najzaslužnijim za uspjeh Vatrenih. 

Subašić se od reprezentacije oprostio emotivnom porukom na društvenim mrežama. 

 

Dragi navijači hrvatske reprezentacije, došlo je vrime da se i ja nakon 10 godina u reprezentaciji oprostim od najdražeg nam dresa 🇭🇷. Bilo je ovo dugo putovanje, još od prvog poziva 2008. i ispunjenja sna jednog ‘golmančića’ iz Zadra, a potom puno truda i rada, kao i godine strpljenja na klupi da postanem broj jedan - odnosno meni omiljeni 23 👌💚 Želim zahvaliti svim trenerima od srca - od svakoga od vas sam puno naučio! Hvala puno svim ljudima u HNS-u što su nam uvik bili tu pri ruci za sve što nam je tribalo, što su činili sve da nam ništa ne fali i da budemo svi zadovoljni, sritni i zdravi ❤ Ovu odluku donija sam puno prije SP-a jer sam htio zaključiti reprezentativnu karijeru s nastupom na Svjetskom, što je bio jedan od mojih snova. Svatko od nas ima neki rok trajanja, i na nama je procijeniti koliko dugo možemo igrati. Možda sam mogao još jedan ciklus odigrati, ali to bi možda bilo previše. Ovako želim da moji dragi kolege koji čekaju svoju priliku ostvare svoje snove kao što sam i ja ostvario igrajući za Hrvatsku - na mladima svijet ostaje i oni su hrvatska budućnost. Moj put je došao do tu, i do svjetskog srebra 🥈 u svetom dresu za kojeg sam davao cilog sebe, časno i ponosno svaku utakmicu. Iako ih, doduše, nema puno, to je manje bitno - najvažnije od svega je da sam ispunjen i sritan čovik što sam moga igrati za moju domovinu i najlipši dres na svitu 🇭🇷 Hvala svim suigračima, bez vas ništa ne bi imalo smisla. Proživljavali smo teške trenutke skupa, ali proveli isto tako zajedno puno lipih. Ovo zajedništvo, skromnost i prijateljstvo iz Rusije pamtit ću cili svoj život. O utakmicama neću pričati; pričali smo na terenu skupa, jedan za drugoga, bacali se na glavu, plakali od sriće, igrali pod injekcijama, gutali tablete k'o bombone, sve za nas, za naš dres, za naš narod, za našu povijesnu svjetsku srebrnu medalju 🥈 Sva klupska natjecanja ne mogu se usporediti ni blizu igranju za hrvatsku reprezentaciju, osjećaju i emocijama pri intoniranju Lijepe naše prije svake utakmice. Hvala vam svima od srca na bezuvjetnoj podršci 🙏🏻 Ona je ljubav koja ne može proć ❤ Zauvik jedan od Vas Vaš Suba Iznad svih VATRENI 2018🇭🇷

A post shared by Danijel Subasic (@danijel.subasic) on Aug 15, 2018 at 2:37am PDT

Danijel je, osim odbranama, privukao pažnju javnosti na sebe tokom Mundijala pričama vezanim za njegovo porijeklo, tačnije za srpske korijene. 

Danijel je rođen 1984. u Zadru, od oca Srbina Jove, danas 63-godišnjeg penzionisanog pekara iz Zagrada, sela u blizini Benkovca, i majke Boje, Hrvatice (62) iz susjednog sela Raštević. Dugo je isticao da je Srbin, sve dok se nije dogodila situacija sa sadašnjom ženom. 

Sjećanja radi, Hrvatska je došla do samog finala Mundijala u Rusiji gdje je u finalu doživjela težak poraz od selekcije Francuske rezultatom 4:2. Ipak, Vatreni su u svojoj zemlji dočekani kao junaci.