Veličanstveni pohod Banjalučana ka peharu pobjednika Kupa započeo je godinu i pet dana ranije, tačnije 6. maja 1987, kada je Borac u Dubici savladao Radnik sa 9:0. Potom su redom padali Kozara iz Gradiške, jajačka Elektrobosna, Rudar iz Prijedora, Jedinstvo iz Bihaća, trebinjski Leotar, Osijek, subotički Spartak, novosadska Vojvodina, Priština i na kraju Crvena zvezda.

U tom velikom finalu Borac je bio totalni autsajder, ali na Stadionu JNA, pred 25.000 gledalaca, pobijedilo je junačko krajiško srce. Napravili su veličanstven podvig jer su bili prvi klub koji je kao drugoligaš stigao do trofeja namijenjenog pobjedniku Kupa Jugoslavije.

Trenutak odluke desio se u 60. minutu. Roviti bek Stojan Malbašić, koji i pored povrede nije htio da propusti ovaj meč, oduzeo je loptu Dragiši Biniću i stuštio se po desnom krilu. Potom je sjajno proigrao Amira Durgutovića, koji je centrirao na drugu stativu, prevarivši istrčalog golmana Beograđana Stevana Stojanovića i štopera Miodraga Krivokapića. Na pravom mjestu našao se Senad Lupić, uslijedio je trzaj glavom najboljeg Borčevog strijelca i lopta se zakoprcala u mreži.

Uslijedila je ofanziva „crveno-bijelih“ i sramna odluka glavnog arbitra Blaže Zubera iz Bačke Topole, koji je u 81. minutu dosudio nepostojeći penal za Beograđane. Jedan pokraj drugog bili su Milorad Bilbija i vezista Crvene zvezde Goran Milojević, koji je, kada je vidio da mu je lopta pobjegla, odlučio da padne. Zuber je odmah pokazao na bijelu tačku, a Banjalučani su počeli da protestuju. Sudija nije promijenio odluku, a loptu je u svoje ruke uzeo Dragan Stojković. Uslijedio je njegov lagan trk, ali mlak lob udarac po sredini gola. Čuvar mreže Borca Slobodan Karalić nije se ni pomjerio i lopta mu je uletjela pravo u ruke. Tako je pravda pobijedila, a Beograđanima nije pomogla ni velika terenska inicijativa u finišu susreta.

Srebrni pehar prvo je prihvatila ruka kapitena Damira Špice, a onda je on išao od ruke do ruke: Slobodana Karalića, Stojana Malbašića, Marija Mataje, Milorada Bilbije, Zvonka Lipovca, Amira Durgutovića, Božura Matejića, Suada Beširevića, Nenada Popovića, Senada Lupića, Mile Šijakovića i Vladice Lemića. Na kraju je stigao do trenera Husnije Fazlića i njegovog pomoćnika Nenada Gavrilovića, svi su ga dotakli, prigrlili!

Tako će se uvijek u istoriji kluba pamtiti taj 11. maj 1988, ali i dan kasnije, kada je na trgu ispred „Boske“, junake iz Beograda dočekalo na desetine i desetine hiljada Banjalučana. Svi su bili razdragani i oduševljeni, ali i zadivljeni onim što je učinio Borac. Banjaluka je svoj Borac dočekala kako mu i priliči – veličanstveno!

CRVENA ZVEZDA – BORAC 0:1

Strijelac: Lupić u 60. minutu, stadion: JNA, gledalaca: 25.000, sudija: Blažo Zuber (Bačka Topola), pomoćnici: Goce Popov (Skoplje), Vaso Vujović (Cetinje), delegat: Slobodan Mugoša (Titograd), žuti kartoni: Cvetković, Milojević (Crvena zvezda), Beširević, Špica (Borac).

CRVENA ZVEZDA: Stojanović, Milojević, Marović, Jurić, Radovanović, Krivokapić, Binić, Prosinečki, Cvetković, Stojković, Đurović (od 71. minuta Joksimović). Trener: Velibor Vasović.

BORAC: Karalić, Malbašić, Mataja, Bilbija, Lipovac, Špica, Durgutović (od 74. minuta Šijaković), Matejić, Beširević, Popović, Lupić (od 88. minuta Lemić). Trener: Husnija Fazlić.

PUT DO PEHARA

1. kolo: 6. maj 1987:  Dubica: Radnik – Borac 0:9
2. kolo: 20. maj 1987: Gradiška: Kozara – Borac 0:2
3. kolo: 27. maj 1987: Banja Luka: Borac – Elektrobosna 2:1
4. kolo: 4. jun 1987: Banja Luka: Borac – Rudar (P) 2:1
5. kolo: 17. jun 1987: Bihać: Jedinstvo – Borac 0:0 (p. 2:3)
6. kolo: 26. jun 1987:Banja Luka: Borac – Leotar 4:1

• šesnaestina finala: 12. avgust 1987: Banja Luka: Borac – Osijek 1:1 (p. 3:2)
• osmina finala: prvi meč, 19. avgust 1987: Subotica: Spartak – Borac 1:1
• osmina finala: revanš, 9. septembar 1987: Banja Luka: Borac – Spartak 1:1 (p. 5:4)
• četvrtfinale: prvi meč, 18. novembar 1987: Novi Sad: Vojvodina – Borac 3:0
• četvrtfinale: revanš, 9. decembar 1987: Banja Luka: Borac – Vojvodina 6:1
• polufinale: prvi meč, 16. mart 1988: Priština: Priština – Borac 1:1
• polufinale: revanš, 13. april 1988: Banja Luka: Borac – Priština 0:0 (p. 4:1)
• finale: 11. maj 1988: Beograd: Crvena zvezda – Borac 0:1.