Shaghayegh Bapiri, iranska rukometašica koja je ove sedmice pobjegla u Španiju, u intervju za Voice of America (VOA) rekla je da ne vidi budućnost za rukometašice u ovoj državi ukoliko se uslovi života ne promijene.
Bapiri (30) je dugogodišnji član iranske ženske rukometne reprezentacije i u kluba Sepahan koji finansira iranska vlada od 2015.godine, a bila je jedna od najiskusnijih igračica ovog tima na 25. Svjetskom prvenstvu za rukometašice koje se održavalo u Španiji.
Ona je u srijedu napustila hotel Sercotel Sorolla Palace u kojem su rukometašice ove reprezetnacije bile smještene i planira zatražiti azil u Španiji, a ona je jedina ostala u drugoj državi i nije se odlučila vratiti u rodni Iran.
Iranian handball star Shaghayegh Bapiri refuses to return to #Iran, asking for asylum in Spain. She had the longest record as #Iran Women's Handball player.
— Iran News Update (@IranNewsUpdate1) December 17, 2021
Mrs. Bapiri is only one of five Iranian athletes who asked for asylum in recent weeks. pic.twitter.com/jfIMXoJHXl
U svom prvom intervjuu nakon što je pobjegla, ona je za pomenuti medij rekla da su “zakoni koji vladaju” u ženskom sportu u ovoj državi doveli do njene odluke. Ipak, njena odluka ujedno i znači da će porodica platiti oko 35.000 dolara, što su dali kao zalog kada je krenula iz Irana. U ovoj državi je takvo pravilo da se koristi imovina sportaša kao zalog da bi se vratili kući.
Da nema toga, nijedna naša rukometašica se ne bi vratila u državu, kaže ova rukometašica i dodaje:
– Odbila sam se vratiti u Iran jer se tamo događaju stvari koje su toliko loše da se to jednostavno ne može prihvatiti. Želim otići negdje drugo… Evo vam primjer, dopustite mi da vam kažem nešto o našoj prvoj utakmici protiv Rumunije. Protivnik mi je nesvjesno skinuo hidžab s glave, a ne možete ni zamisliti kako se direktor reprezentacije nakon toga ponašao prema meni. Sve u svemu, to ne mogu prihvatiti i zato ostajem u Španiji.
Takođe je i otkrila kako je u Iranu ogromna razlika između mušakara i žena i to je objasnila na jednom pomalo nevjerovatnom primjeru.
– Mi žene mnogo patimo u Iranu i u našem društvu postoje ogromne razlike između muškaraca i žena. Navešću vam jedan primjer koji uopšte nema veze sa sportom. Moju komšinicu je redovno tukao muž, a kada je ona konačno skupila hrabrosti i podnijela tužbu protiv njega, sudija na sudu joj je rekao: ‘Gospođo, u Iranu vas muž ima pravo tući jednom godišnje’. Nakon tog odgovora, ona je odustala i od razvoda, i od advokata i svega. Bila je šokirana…, navodi ova rukometašica.
Za kraj je dodala kako se trenutno ne kaje što je ostala u Španiji i da je sigurna da može bez problema nastaviti svoj život te igrati rukomet bez pritiska.
Izvor: www.072info.com
