Dok jedni na ivici bazena slušaju trenerske komande za novu plivačku vježbu, drugi na programu imaju rad sa loptom. Najmlađi vaterpolisti iz četiri beogradska kluba pristigli su u Banjaluku da izbruse formu i unaprijede svoje vještine.
"Na vaterpolo sam došao kada sam imao šest godina. Tada je bilo vrijeme da krenem nešto da treniram, pošto je naša država dobra u vaterpolu odlučio sam se za taj sport. U klubu je veoma dobro. Imali smo nekoliko takmičenja i osvajali smo medalje. Sada nam kreće nova sezone i polako se spremamo." kaže Lazar iz Vaterpolo klub Beograd.
„Bazen je savršen, a Banjaluka je prelijep grad“, k’o iz topa će svi mališani, a medju njima i Uroš koji nastavlja porodičnu sportsku tradiciju.
"Moj tata trenira vaterpolo, a meni se ovaj sport svidio još od malena. Učinio mi se da je zanimljiv i da je zahtjevan. Volim da igram vaterpolo, uživam u tome i ne bih ga mijenjao za neki drugi sport. Treninzi su naporni, ali sve zavisi od nas. Kako se mi ponašamo takvi će i treninzi da budu." kaže Uroš.
Svaki pokret u bazenu budno prati i trenerska ekipa u kojoj je i Petar Boščanin iz Vaterpolo kluba Beograd. Kaže, da se klupski vaterpolo u Srbiji podigao na viši nivo, a napredak se osjeti i u radu sa mlađim kategorijama.
"U protekle dvije godine stvari su krenule nabolje. Poboljšana je finansijska situacija u klubovima uz povratak ozbiljnih igrača iz inostranstva. To se pospješuje i rad mlađih kategorija.", kaže Petar Boščanin, trener VK Beograd
Petar je i selektor jedne od mlađih reprezentatvnih selekcija Srbije. Dileme nema, pa kaže, da srpski vaterpolo ne mora da brine za budućnost.
"Reprezentacija Srbije definitivno ne treba da brine za budućnost. To dokazuju rezultati svih naših mlađih selekcija koje na svakom Evropskom i Svjetskom prvenstvu osvajaju medalje i smatram da ne treba da se brinemo za budućnost." kaže Boščanin.
Svaki trening je nova lekcija, a svaki od mališana u bazenu sanja svoj sportski san i da jednog dana zakorači na šampionsku stazu koju su utabali njihovi sportski uzori.
"Filip Filipović mi je uzor. On se nekako ističe više od svih i zato mi je najbolji.", kaže Uroš, dok Lazar nastavlja "Moj uzor je Dušan Mandić. Sviđa mi se njegov stil igre i volio bih da poput njega jednog dana igram za reprezentaciju."
Uz mališane iz vaterpolo kluba Beograd, u Banjaluci, ovih dana, treniraju i njihovi vršnjaci iz Palilule, Taša i Singidunuma. Za koju godinu, u to dileme nema, ako nastave sa predanim radom, neke od njih gledaćemo i na onim najvećim takmičenjima, dok se, sa kapicom reprezentacije Srbije, bore za zlatnu medalju.
